U ime Boga molim sve korisnike ovog blog servisa da pročitaju poruku napisanu 30.4.2006. godine pod naslovom "Osvojite puno pluseva poštujući ova pravila". Iz te je poruke, naime, jasno vidljivo da postovi od jedne rečenice bez ikakve veze s minusiplus filozofijom i bez imalo autorskog doprinosa nipošto nisu poželjni u ovome mediju i takovim se postovima zarađuje, ni manje ni više nego - minus. Pa si ti misli kaj buš pisao.
Kopipejstanje osuđuje se mnoštvom minusa, postovi bez autorskog teksta također, bez slika također, nepotpisani također, irelevantni (npr. ctrl-alt-del - koji kurac?) najviše.
S obzirom da izvještaja iz Dubrovnika još nema, evo kratke rekapitulacije. Filozofski simpozij "Umetnost in resnica". Slovenci organiziraju simpozij, Ljač krade 10000 kuna od USF-a kao hrvatski doprinos organizaciji, ali ih potom moralno vraća. Cane na početku osvaja pluščinu time što kasni na let Zagreb-Dubrovnik, a potom još jednu jer ipak dolazi busom. Megnut na letu fotografira Jelenu Ivanović (očekujemo fotografiju na blogu), tko god ona bila - plus njemu i njoj. Canetu u ovom slučaju minus kaj se nije pojavio na letu.
U Dubrovniku je konferencijska dvorana od hostela udaljena 30 minuta pješke, pa nam se baš ne ide na predavanja. Megnut i ja stoga igramo šah i nikako ne možemo odigrati 5 partija u nizu. Prekida nas učestalo Ana Jovanović koja se poziva na imaginarni kodeks koji smo navodno potpisali (a nismo) i inzistira da idemo na predavanja na kojima uglavnom spavamo. Megnut i Cane održavaju prosječna izlaganja, a Cane dobiva pohvalnicu minusiplus kolektiva jer je predavanje održao u boksericama (nažalost, hlača do gležnjeva ovaj put nije bilo). Kakav li uvod u put u Ameriku!
Predzadnji dan s istoka dolaze Kocka i Diddy koji osvajaju pluseve, svaki u svojoj domeni. Diddy izranjavanim nogama, Kocka intenzivnošću življenja. Megnut idućih dana ignorira kolektiv usredotočujući se na gotovo maloljetnu norvešku Hrvaticu i njene dvije frendice cock-blockerice. Podrobniji izvještaj o tome se očekuje od samoga Megnuta. Sebi dajem plus jer sam u Dubrovniku detektirao nešto kao Krivi put, čime sam ostao dosljedan jeftinoj pivi. Ljaču plus jer je ostao dosljedan svojoj filozofiji mokasine-ručni kompjuterić svakodnevnim kupovanjem vrlo skupih vina.
Konfliktna situacija itekako vrijedna spomena: Gundulićev trg, sudionici ljetne škole sjede na svečanoj večeri. Diddy i Kocka nepozvani također. Ana Jovanović i ekipa traže da budu solidarni (kao što je onomad u Ljubljani najavljivač Pixiesa tražio za solidarnost nas Hrvata - što se odnosilo na Djina) i maknu se jer nisu platili večeru, a nakon svađa (koje će zasigurno komentirati i ostali članovi) Kocka izvodi par sevdalinki kako bi pokazala da čovjek ne mora jesti večeru da bi jeo gljive.
Na kraju, jedna moja slatka anegdota. Zadnji dan sam došao na predavanje čut kaj Kruno izlaže, a kad ono prilazi mi Nina iz organizacije i pita me dal želim diplomu škole. Odbijam je, ali si mislim kak je dobro da smo si tak super. Na povratku organiziranim prijevozom ta ista Nina kaže mi da put košta 150kn. Ljač mi sugerira: "Zaboravit će, pravi se da ništa nije rekla!". Dolazimo u Zagreb i na rotoru legendarni Dado (nastavnik vjeronauka u Velikoj Gorici) i ja izlazimo iz busa. Oko 6:30 je ujutro. Budi se i Nina, izlazi za nama i pita me: "Što ćemo mi?". Ja vadim preostalih 70kn iz novčanika, dajem joj to i stopiram do Rijeke. Pička li joj materina.
Na Megnuta apeliram da nadopuni izvještaj mnogim fotkama.
oksimoron
Post je objavljen 28.07.2006. u 11:08 sati.