Evo prekjučer sam bio na moru. Bilo je super, uživao sam. Skakao sam, plivao, spavao na moru i cijelu noć se zajebavao s frendom. I tako već par puta u zadnjih nekoliko tjedana. No ta zabava kratko traje. Čim dođem doma i vratim se u stvarnost, skoro pa umrem od dosade. Najprije doživim prvi šok- Varteks i Rijeka oprostili su se od Europe, a zatim puno veći šok -sjetim se da ću do početka škole većinu dana provesti doma dosađujući se. Danas ujutro ustao sam u 7, nešto pospremio po kući, par puta dignuo utege i odonda ne znam šta da radim. Jedva čekam početak škole, barem ću onda imati neku zanimaciju. No teško da će se nešto promijeniti. Svaki dan nakon škole trčim na bus, kad dođem doma igram nogomet i odmaram, navečer pospremim knjige, pogledam film i tako svaki dan. I svaki put čekam vikend. Isplaniram brdo stvari koje ću napraviti preko vikenda, no taj vikend prođe a ja nisam ništa napravio. I tako prođe tjedan, mjesec, godina, cijeli život u ovakvoj monotoniji. Tako je bilo i za ovo ljeto. Nekoliko dana prije završetka škole u glavi sam imao plan za cijelo ljeto. Trebalo je biti ovako: Mjesec dana ću radit- nažalost nisu me nikamo primili; nakon toga svakih ću se par dana naći s frendovima, vozit ćemo se po selima, izlaziti...- bio sam dvaput kod njega i on dvaput kod mene po neki CD i nikamo nismo išli; svaki dan dva sata dizati utege, raditi sklekove- svaki tjedan mi jednom dođe da vježbam i to obično bude kao i danas-pet minuta dižem utege, dvije minute radim sklekove( u te dvije minute se ubraja i odmor između svakih desetak sklekova) i još sam puno planova imao za ljeto no neću ih sada sve nabrajati. I evo, dok se okrenem prošlo je mjesec i po dana od završetka škole a ja nisam skoro ništa napravio. No ovih preostalih mjesec dana ću uživati u životu koliko mogu jer samo se jednom živi. Nadam se da i vi uživate, nemojte biti kao ja. Bok!!!
Post je objavljen 28.07.2006. u 09:57 sati.