Ide mali dikobraz.
Ide on i ide. Rekli su mu da se ponaša i da bude uzoran.
Ali on je izašao u ovaj prljavi svijet i bio zao.
She was a bad, bad girl...so he told her so.
bio je zao. jer nije znao kako odgovoriti svijetu na svu onu prljavštinu i prah koju mu je društvo bacilo u lice.
Prvi dan su mu rekli da ne postoji nada i da ne bude naivan.
Drugi dan su mu rekli.... nije bitno.
zaboravio je sve.
pa i kako je to vidjeti fatamorganu,optičku, na križanju Savske i Klaićeve.
Vidio ju je. Halucinirao je, doduše. Ali vidio ju je, blijedu sliku kako reže zrak svojom pojavom.
bila je to najljepša pojava na svijetu.
skoro.
Perfekcionist.
sljedeći dan je hodao po ulicama koje nose imena narodnih heroja. Činile su da se osjeća bezvrijednim.
a onda se sjetio. Jučer.
Sjetio se da je izgubio kontrolu zbog one fatamorgane.
Zalio se litrama alkohola. ali to nije problem, zar ne?
Naš mali dikobraz(NMD), je već mjesecima letio na tabletama.
Jučer?
Mirovao je. Našao je mir. HEROmir.
Sjetio se toga jučer. Ali samo jučer.
Danas... danas živimo u 1972.
Zar ne? Kada nitko nije mario za pale dikobraze.
Jučer ili danas. Nije bitno.
Nemoj plakati, najdraža fatamorgano, optička, fatamorgano najmila.
Imamo snage za samo još jedan, maleni, bezvrijedni i.............
dan.
Dok se on ne vrati.
Dikobraz. pijani dikobraz. Pijani, urokani, dikobraz.
Nemojmo biti dikobrazi na drvetu.
Post je objavljen 22.03.2006. u 15:12 sati.