Pregled posta

Interview iz magazina Giant

Ona je pobijedila u igri megazvijezda sa sjajnom mješavinom talenta,seksipila i divlje zanosnosti.Sada dvadesetčetverogodišnja Beyonce stiže u najprovokativnije razdoblje svoje karijere sa novim CD-om i nestrpljivo iščekivanim filmom.Scott Poulson-Bryant otkriva zašto naša djevojka iz snova misli da još ima nešto za dokazati.

"Nisam htjela napisati tipičnu "bijesnu" pjesmu." - kaže mi Beyonce Knowles,sjedeći na kauču u malenoj sobi u Sonyevom studiju na Manhattanu."Pjesma je zvučala bijesno,kao da me on prevario,ali ja sam željela napisati nešto iskrenije.Kada su žene u vezi,čak i ako se muškarac igra sa vama ili vas vara,tretira vas pogrešno ili vas ignorira i na kraju ga više ne želite,pomisao na to da se druga žena okoristila onime što ste ga vi naučili,vas ubija." Smije se dok ovo govori - to je kotrljajući,zarazan zvuk koji vas poziva da se odmah pridružite."Puštam Ring The Alarm muškarcima,i svi komentiraju koliko sam bila realna da to napišem,a svaka žena koja čuje tu pjesmu kaže:"Točno!".Ponovno se smije,samo što ovaj put taj smijeh ima prizvuk zaigrane neizravnosti."Takav",govori,"sam željela da bude album."



Dobrodošli u prekrasan Beyoncein svijet,godine 2006.,u predvečerje dva nestrpljivo iščekivana,dobro poznata projekta:glazbeno ekspanzivan,inovativan novi album B-Day (5.rujan),i filmska verzija broadwayskog mjuzikla Dreamgirls(22.rujan).I ako provedete bar malo vremena uz mladu superzvijezdu,nećete dobiti osjećaj da je to uobičajen posao.Ne dobijete osjećaj da prolazi kroz svoju zvjezdanu rutinu,održavanje karijere simbolizirane milijunima prodanih albuma i tisućama rasprodanih koncerata i ulaznica,koje osiguravaju da Beyonce ostane ispred svih i u središtu srca i umova milijuna obožavatelja širom svijeta.Možda je to zato što je,kako sama kaže,njena uloga u filmu najsloženija na kojoj je ikad radila.A album?To zasigurno nije Dangerously In Love,drugi dio,već nešto emocionalno dublje snažnijeg zvuka,koji će učiniti da se osjećate jednako dobro,bilo da trešti kod kuće,iz vašeg iPoda,automobilskog sterea,ili u noćnom klubu.To je zvuk umjetnice koja je vidjela kako se ostvaruje svaki njezin san,i koja je postigla zapravo svaki cilj koji si je zacrtala,ali još uvijek osjeća da ima nešto za dokazati.Ne svijetu,ili fanovima koji su je podupirali sve ove godine,već sebi,visokim očekivanjima koja je postavila za vlastite ambicije.B'Day,za čiji je dan izlaska namjerno izabran njen dvadesetpeti rođendan,je djelo žene koja kaže:"Sve što radim,želim da bude izazov i da me poboljša.Ako je to nešto lako,uzbuđenje nestaje.Ne želim da mi je dosadno,i ne želim da mi je udobno."
To je također djelo žene koja je odlučila biti izbirljivija u svojim umjetničkim odlukama,koja ne želi toliko pokoriti svijet svojom pukom sveprisutnošću (kao što se nekoć činilo),koliko želi najbolje ciljeve koji je motiviraju da uspije.
Točno takva,osjećate,želi da bude njezina karijera.I više,više od toga.



Prvi puta kad sam ugledao Beyonce - nalazimo se u Dream Hotelu,luksuzni butik Vikrama Chatwala skriven u srednjem dijelu Manhatanna.Ja stojim u sviti rezerviranoj za Beyonce - frizer,make-up artist,stilist,publicit - dok nju,u gornjoj sobi,fotografira ikona Ellen Von Unwerth.Par minuta kasnije vrata se otvaraju i,zaštićena grupom asistenata,Beyonce ulazi u prostoriju.To nije obarajući zvjezdani ulaz dive,pun taštine i pogledajte-mene energije -- ali još uvijek je zapanjujuć.Beyonce je prekrasna - to ne bi trebalo iznenaditi nikoga - čak i kada je umotana u neuglednu kućnu haljinu,a njezini baršunasti plavi uvojci uvijeni u velike viklere,za potrebe snimanja.Iz nje isijava svjetlost,unutarnji sjaj samopouzdanja i stila koji blista za vas.Njezin pogled je direktan i siguran,no nakon što prislonim olovku na usne i otpjevam joj stih iz mjuzikila Dreamgirls(Tell us Miss Joney,how does it feel to be the leader of a hot new group today?),počinje se sramežljivo hihotati,zbog čega se čini kao djevojka iz susjedstva koja je uspjela,a ne kao velika superzvijezda na snimanju.
Evo o čemu se radi kod Beyonce' - kad je upoznate,želite biti njezin muškarac,ali joj želite biti i prijatelj.Želite provoditi vrijeme s njom - zato je zvijezda.Sigurno,prekrasna je,i zato je neke žene doživljavaju kao prijetnju.Ali ima tu vibru,tu ležernu izravnost,zbog koje se doima kao djevojka kojoj se druge žene mogu povjeriti i doživljavati ju kao sestru,zahvaljujući njezinom smirenom i prizemljenom ponašanju,koje nadilazi rasu,položaj u društvu i veličinu bokova."Volim biti uz ljude" - kaže - "Volim tu snagu,snagu razgovora sa drugim ženama."Također se čini kao djevojka koja se zna zabavljati i nasmijati će se nekoj vašoj glupoj šali,ali i pogledati vas u oči i znati kada jednostavno želite da bude uz vas.Ženstvena je bez da bude girly,dovoljno prekrasna da bude vaša nagrada,ali i dovoljno pametna da zna da je već svoja vlastita nagrada.



"Ali ona nikada nije diva." - kaže Lisa Ellis,predsjednica Sony Urbana,koja priznaje da ima nadimak za Beyonce - B-Zilla.Zato jer,"Ona je zvijer,i kažem to na najpohvalniji mogući način.Prekrasna je i ljubazna i nosi se sa svime sa stilom,ali ništa ne uzima zdravo za gotovo i radi tako nevjerojatno naporno."
Samo par odabranih ljudi zna kako je naporno Beyonce radila na produciranju B'Day-a.Nakon što je završila sa četveromjesečnim snimanjem Dreamgirls u travnju,trebala je otputovati u Miami na ono što je trebalo biti mnogo potreban odmor - predah od svjetala,umetaka za kosu i lažnih trepavica koji su diktirali njezino ponašanje prethodnih mjeseci.Mislila je da će biti iscrpljena,baš kao što je bila nakon završetka snimanja Pink Panthera.Ali onda se dogodilo nešto neobično.Ako se sjećate mnogih fotografija Beyonce koje su snimili paparazzi tijekom par zadnjih mjeseci,možda ste primijetili da je na većini slika imala slušalice na ušima.Sigurno se nije zabavljala soundtrackom Dreamgirls .Slušala je kolekciju vrućih mixeva producenata poput Richa Harrisona (sa kojime je napisala Crazy In Love),i velemajstorom hip-hop beatova Swizz Beatza.Obojica su,kaže,dio njezine producentske ekipe iz snova sa kojom je željela raditi kada stigne dan za snimanje novog albuma.Taj dan je bio drugi dan njezina "odmora".



"Nisam to očekivala.Smišljala sam koncept i riječi,imala sam mnogo ideja i shvatila sam:Moram se vratiti u studio."Umjesto da ju izmori,snimanje Dreamgirls je inspiriralo pjevačicu.Tako je donijela odluku.Pozvala je novog A&R dečka,Maxa Goussa,i rekla mu da će snimiti svoj novi album,ali sa par čvrstih i brzih pravila:Nemoj reći svojoj ženi,svojim prijateljima,izdavačkoj kući.To smo i učinili.Čuvali smo tajnu.Onda smo doveli Richa,Swizza i Rodneya Jerkinsa,u studio u New Yorku,sve u isto vrijeme,i stavili Swizza u jednu sobu,Rodneya gore,u drugu sobu i Richa pokraj njega.Jednostavno bih išla od jednog do drugog,slušajući njihove beatove,i rekla bih:'Oh,Rodney je napravio nešto odlično.'Onda bih otišla u drugu sobu i rekla:'Rich ima nešto vatreno,moraš to vidjeti!' "Ponovno se počinje smijati,prisjećajući se svojeg vlastitog malog beat shopa visoke kategorije.Dva tjedna kasnije,radeći na više od tri pjesme na dan,Beyonce je snimila 22 pjesme,neke završene,a na neke još dorađuje.
"Gotovo uvijek bi prva stigla u studio." - kaže Gousse."Ekipa je morala držati korak sa njom." Lisa Ellis je čula priče kako su producenti morali govoriti Beyonce da se ide kući naspavati."Bilo bi tri sata nakon ponoći." - kaže Ellis."A ona bi govorila Rodneyu i Swizzu:'Vidimo se u devet ujutro.'"
"Bilo je čarobno." prisjeća se Beyonce. "Sean Garret je radio sa mnom na riječima pjesama - napisali bi refren i stihove,a onda bi otišli u susjednu prostoriju i poradili na njima." Uspravlja se u stolici,ustaje i uživljeno gestikulira sa ponosnim sjajem u očima."Svi smo bili uzbuđeno što smo tamo i jednostavno smo bili kreativni.Nije bilo negativnog natjecateljskog duha.I ja sam bila veoma svjesna svog budžeta.Sve sam platila sama,i potrošila sam manje novca na ovaj projekt nego što sam ikada potrošila na snimanje ploče,čak i sa Destiny's Child.Bilo je brzo.Nisam morala dogovarati letove,ili se nositi sa svim tim stresom i dramom šest ili osam mjeseci." Kažem joj da se doima veoma ponosnom.Sa golemim osmijehom kaže:"To je najbolja stvar koju sam ikad učinila."



"To je definitivno bila potajna operacija." - nastavlja Gousse."Ali je rezultirala karakterističnim zvukom za cijelu ploču - hitnim,neumoljivim."To je briljantna ploča." -kaže Ellis."Nikad to nisam vidjela učinjeno na način na koji je to ona učinila,i još uvijek mislim da je tek zagrebala površinu onoga što može učiniti."
Ali postojalo je još nešto."Dakle,dva tjedna kasnije" - objašnjava Beyonce -"Nazvala sam tatu i rekla:'Moja ploča je završena.'Njegov odgovor je bio:'ŠTO?!Trebala si biti na odmoru.Neprestano si ponavljala kako ti treba slobodno vrijeme.'Ja sam mu rekla:'Da se nisi više nikada usudio tjerati me da tako dugo snimam album.Nikada to više neću učiniti.'
Nisam mu rekla jer nisam htjela taj pritisak,i sada znam da nikome neću reći ništa kad god budem snimala album."
Upitao sam je što ju je potaknulo na tako prgav potez.Ponovno mi govori da ju je rad na Dreamgirls inspirirao toliko da je to nadišlo njena vlastita očekivanja.Ali kasnije,dok razgovaramo o radnoj etici koju je naslijedila od oba roditelja,govori mi kako je njezina majka posjedovala frizerski salon i još uvijek nalazila vrijeme da odveze nju i njezinu sestru u školu u Houston,da ih ugura u "maleni uski Chrysler" i vodi ih u Astroworld i u crkvu.Također mi kaže kako je njezin otac "radoholičar." koji,kaže "jednostavno mora raditi."
"Kada imate strast" - kaže Matthew Knowles,Beyoncein otac i menadžer - "onda to nije posao,to je radost." To ne znači da je sve uvijek bilo lagano i živahno u obitelji Knowles,profesionalno govoreći."Trebalo je vremena da bi se ja i moj tata počeli razumjeti,jer on misli da bi svi trebali raditi poput njega.Imali smo svoje probleme.Kada sam navršila osamnaest i počela se više brinuti o vlastitom poslu,on je doživio šok.Ja bih nečemu rekla 'Ne',a on bi ipak to zakazao.Onda bih to morala učiniti jer bih inače izgledala loše.Ponekad bismo se svađali,i bilo je potrebno dvije godine,do moje dvadesete,da on shvati:'Oh,sad je odrasla.Ako ne želi nešto učiniti,ne mogu ju natjerati da to učini.'"
"Četrnaestogodišnjakinja će imati vrlo malo utjecaja." - kaže Matthew. "Ali u dvadeset i četvrtoj godini,Beyonce upravlja ovim brodom.Ona je kreativna direktorica svog cjelokupnog rada,i nastavlja prikupljati iskustvo u ovom poslu.Moj posao,kao dobrog menadžera i oca,je da ju okružim sa izvorima i dajem joj dobar feedback."
Postojalo je vrijeme kada,koliko god da joj se sviđalo nastupati i ići na turneje sa Destiny's Child,dok su se hitovi penjali ljestvicama,a popularnost grupe postajala sve veća,stvari ipak nisu bile toliko zabavne."Osjećala sam se kao,ako mi Columbia kaže da napišem još jedan hit...Što je uopće hit?Kako možeš napisati nešto takvo?Osjećala sam se kao da me ljudi stavljaju pod mnogo pritiska,a kod me se stavlja pod pritisak..." - Zamisli se.Ali onda kaže:"Ne smeta mi pritisak.Veoma sam dobra pod pritiskom.Ali želim samu sebe staviti pod pritisak,ne da to radi netko drugi,jer sam inače ljuta i to blokira moju kreativnost...zato nisam nikome rekla za album."



Karijera svakog velikog umjetnika se sastoji od trenutaka.Pomislite na Lizu Minelli,Barbru Streisand ili Dianu Ross u Central Parku.Pomislite na Madonnu,kako se svija u prljavoj dekoltiranoj vjenčanici,pridajući riječi "djevica" potpuno novo značenje.Beyonce je imala svoje trenutke:unošenje izraza 'bootylicious' u međunarodni riječnik žargona,blistavi duet sa Princeom na Grammyima,tijekom koje je Sasha,njezin alter-ego (dok je na pozornici),izašao na površinu.("Od te noći" -kaže Beyonce,smijući se,"Nisam gledala taj nastup,no kad sam ga napokon odgledala vidjela sam da mu uopće nisam dala mikrofon!Trebao je biti u sredini,a ne ispred mojih ustiju!").Ali je li ijedan Beyoncein trenutak tako nabijen energijom kao Crazy In Love video?Razmetljivi hod,kao po pisti?Udarci nogama i uh-oh ples?Vidjeli smo je kako vlada ekranom i pozornicom u Destiny's Child,ali jesmo li bili spremni za samostalan nastup ove provokativno odjevene dive?Sasha je bila vani u punom cvatu i svijet je to primijetio.Čak i Beyonce kaže,koliko god da se album dobro prodavao,nije se prodao u više primjeraka od najprodavanijeg albuma Destiny's Child,ali još uvijek,mogla je osjetiti kako njezina popularnost raste,zajedno sa temperaturom R&B i pop glazbe.
Ništa od toga nije bilo svjesno,sada kaže,jednostavno se dogodilo."To je bila energija koja nas je jednostavno sve nadrasla." - kaže za sebe,direktora spota Jakea Navu i rappera Jay-Zija."Taj hod?To nije bilo uvježbano,bilo je jednostavno:'Ja dolazim.'Uh-oh ples?Znala sam da želim ples koji zvuči 'uh-oh uh-oh'.Ali mislila sam:'To je previše,to je zločesto.'Rekla sam svojoj majci (stilistici Tini Knowles), 'Budi sigurna da ćeš me odjenuti u hlače taj dan.' "
A što je sa suradnjom sa Jay-Zijem,muškarcem u njezinu životu?
"To je veoma lagano.Poštujemo jedno drugo.Ako imam bilo kakav prijedlog,on to poštuje.Ako on ima bilo kakvih prijedloga,ja to poštujem.To je jednostavno...Ne znam,lako.I zabavno." Smiješak joj preleti preko usana --"Kako god."
"Nikad nisam toliko željela ulogu."Beyonce kaže o Deeni Jones,njezin lik u filmu Dreamgirls,koji prati uspon ženske grupe u šezdesetim godinama prošlog stoljeća,i nemilosrdne drame koje ih na kraju razdvajaju dok one streme za svojim ciljevima."Osjećala sam se mnogo boljom i morala sam si to dokazati.Deena je veoma drukčija od mene.Ne želim da ljudi misle da je to moja priča,jer nije.Morala sam biti suptilna i graciozna,ali još uvijek biti ambiciozna i manipulativna bez da to bude očito.Bila je to teška uloga.Ali jednostavno sam se osjećala tako snažno nakon što sam to snimila,kao kad nešto učinite i date 100 % od sebe."
Čini se da je takva Beyonceina budućnost.



Post je objavljen 27.07.2006. u 21:55 sati.