Napustam te...
Trebala sam izici na put kojim prolazis
Mahati ti rukom prepunom neuslisenih zelja.
Trebala sam zaustaviti cas dok sam upijala tvoj dah sa usana.
Trebala sam zagrliti samocu i staviti nasa tijela u nju da ih cuva.
Zasto me stalno budis iz sna i poklanjas razum...
Ostavi me...dopusti da sanjam
Da ne osjecam bol koja me probada.
Odlazim kamenitim vrletima sve vise zeljna tvog mirisa...
Nisam te dovoljno cvrsto stisnula
Da ostavim trag svog tijela u tvojim snovima
Nisi dopustio snu da pokretima zavladam njima...
Dusa mi je umirala dok si ti pokusavao
Da mi udahnes dah zivota...dok si bio uz mene
Kad sam odbacivala sve ispruzene ruke.
Pokusao si da mi pokazes put istine...
Pravi put vjere...put nadanja u neko bolje sutra.
Dotaknuo si pogledom moje golo tijelo
Samo istinom zagrnuto...
Samo bolom ranjavano...
Samo snom obraslim...
Postao si kisik bez kojeg ne postoji moj dah,
Bistrina bez koje ne bih jasno vidjela...
Zeljna dodira napustam te...
Neutadenom gladu za tvojim cjelovima.
Zar mi branis san...ako samo u njemu pronalazim smisao postojanja.
Zar mi oduzimas nadu...ako samo njenim uzburkanim valima zelim ploviti.
Obecao si mi svjetlost svjetionika koja bi obasjala put mojim snovima...
Obecao si mi sum mora sa tvojih usana...
Narukvicu iz morskih dubina...
Napustam te...krikom sinjih galebova...
Nada 24.07.2006.
"Mozda nasa tjelesa sire neke zrake koje jedne privlace, a druge odbijaju."
Ivan Mestrovic
Post je objavljen 27.07.2006. u 20:07 sati.