Istina je ono što sam napisala neki dan. Da razdvojenost ne znači nešto strašno dok mislimo. Ali *ebiga, istina je i da mene te daljine ubijaju.
Da se razumijemo. Sve je u redu. Sretna sam, možda se još malo bojim reći da sam zaljubljena, ali jako mi je stalo do Ratnika svjetlosti. I njemu do mene.
Ali moji strahovi su tu. Neće prevladati. Neće me pokolebati. Neće izazvati negativne posljedice (ne sada), ali sastavni su dio mog života.
O vezi na daljinu sam podosta razmišljala i pisala i probavala i uvijek izlazila iz tog pakla prekidom. Daljina me opet dostigla. Očito je to moj križni put. No, ipak je drugačije ovaj put. Moj Ratnik me smiruje jer znacima pažnje stalno i ponovno daje do znanja da, iako je daleko, stoji uz mene.
I hvala tehnologiji što omogućuje neograničenu komunikaciju. Hvala mobitelima što omogućuju pozive i poruke u svako doba i iz svake zemlje. Hvala računalima i Internetu, programima za instant messaging, video-conference i chat što omogućuju razgovor besplatno. Hvala Ratniče što uspijevaš ukrasti vrijeme da, barem na takav način, javiš da sam ti u mislima.
Uz sve navedeno, ipak se osjeti da ga ne mogu dotaknuti uživo. Osjećam da sam ja ta koja njega treba tješiti da će sve biti super jer, on je i udaljen od mene, ali i od kuće. Ja mogu pozvati prijateljicu na kavu i izjadati se kako mi je teško jer mi nedostaje. On nema kome na kavi reći svoje teške misli.
Gruba istina je i to da pristajem na ovu privremenu razdvojenost jer je često doma (iako je često vrlo relativan pojam). Jer znam da se vraća zauvijek brzo (i brzo je relativan pojam). Da znam da mu je to posao za cijeli život, ne bih mogla. Ne bih mogla praviti se da mi je super, a u sebi znati da kroz koji mjesec / godinu želim otići od takvog života. Onda ne bih niti započela.
I ovako je dovoljno teško. Dovoljno je teško što smo u različitim gradovima u Hrvatskoj. Onda se to još otežava njegovim odlaskom van. Onda se to još otežava mojim čestim službenim putovanjima. E pa da mi je netko pričao da ja, koja ne funkcioniram odvojeno na bilo koji način, u svojoj vezi imam sve moguće vrste odvojenosti, rekla bih da nije normalan. E pa eto. Borim se sa svim vrstama odvojenosti. Koliko će to „privremeno stanje“ trajati, ne mogu niti približno procijeniti.
No, idem dalje. Želim to sve pobijediti jer Ratnik to zaslužuje. Taj osjećaj i način na koji na mene djeluje je očaravajući.
Ima jedna pametna, jako pametna:
„Ne volim te zbog toga što si ti to što jesi,
Volim te zbog toga što sam ja kada si ti pored mene“
Post je objavljen 27.07.2006. u 11:50 sati.