,,..primijetila je da je....ljubav više vezana uz odsustvo nego prisutnost osobe: živjela je pateći zbog mladićeve odsutnosti, provodila sate zamišljajući što će razgovarati kada se ponovno sretnu, i prisjećala se svake sekunde koju su zajedno proveli, nastojeći otkriti u čemu je pogriješila, a u čemu je dobro postupila...
..kada nekoga sretnemo i zaljubimo se, imamo dojam da se cijeli svemir s time slaže; danas sam vidjela kako se to događa u zalasku sunca. međutim, ako nešto krene loše, sve iščezava! i čaplje, i glazba u daljini, i okus njegovih usana. kako može tako brzo nestati ljepota koja se tu nalazila još prije nekoliko trenutaka?
život je vrlo brz; za nekoliko časaka ljudi iz neba prelaze u pakao...
..malo životnog iskustva što ga imam naučilo me da nitko nije vlasnik ničega, sve je iluzija, i to od materijalnih do duhovnih dobara. onaj tko je već izgubio nešto što je smatrao sigurnim (što mi se već dogodilo toliko puta, na kraju nauči da mu ništa ne pripada.
i ako mi ništa ne pripada, ne moram trošiti vrijeme razmišljajući o stvarima koje nisu moje; bolje je živjeti kao da je danas prvi (ili posljednji) dan u mome životu...
..a sanjati je vrlo udobno, dokle god nismo primorani da učinimo ono što smo planirali. tako se ne izlažemo opasnostima, frustracijama, teškim trenucima, a kada ostarimo, uvijek možemo kriviti druge - svoje roditelje, po mogućnosti, svoje muževe, djecu -zato što nismo ostvarili ono što smo željeli...
..jedva čekajući da dođe vrijeme da radim, a kada radim, jedva čekam da dođe vrijeme da se vratim u pansion. zapravo, živim u budućnost, umjesto u sadašnjosti...
..i kao što život uvijek čeka kritične situacije da bi pokazao svoju bolju stranu, telefon je napokon zazvonio...
..i ona pomisli na dječaka koji je od nje zatražio olovku, na mladića koji joj je poljubio zatvorena usta, na radost koju je osjetila pri upoznavanju Ria de Janeira, na muškarce koji su je iskorištavali ne dajući joj ništa zauzvrat, na strasti i izgubljene ljubavi u njezinu životu. unatoč očitoj slobodi, život joj je bio satkan od beskrajnih sati čekanja da se dogodi čudo, istinska ljubav, pustolovina koja bi imala isti romantični kraj kakav je gledala u filmovima i čitala u knjigama. neki je pisac napisao da vrijeme ne mijenja čovjeka, da mudrost ne mijenja čovjeka -jedina stvar koja nekome može promijeniti mišljenje, to je ljubav. kakva glupost! onaj tko je to napisao poznaje samo jednu stranu medalje....možda je ljubav sposobna nekoga promijeniti, ali očaj to radi još brže...''
Post je objavljen 27.07.2006. u 11:45 sati.