Jednoga dana tri čovijeka iz Janiševca su se uputili po jakoj vručini proći Saharu poslije utakmice Hrvatska-Japan.Kroz slike će te sve vidjeti!
Ovo je tek bio početak najgori kada smo ugledali put.
I tako mo se uputili u Saharu a ja sam bio iza njih hodao neko vrijeme i promatrao njihov umor!
Nakon nekoliko metara ADEL je pokazao veliko zadovoljstvo da ima snaga da ide kroz Saharu!
Ali ipak nije to za smijanje nego za plakanje!
Ipak ja i Josip smo vjerovali i mislili cijelim putem na Hrvatsku u idućem krugu!
Izgleda da je izgledalo jako daleko!!!!
Kasnije ja i Adel smo ušli u nekakav razgovor.
Nakon nekoliko minuta ja sam promatrao Josip i Adela kako se teško gibaju!! Njima je bilo jako jako teško!
Kasnije je Adel pokazivao znakove umora i bio je jako živčan što treba tako jako daleko hodati i ja sam pomislio da on ne može dalje.
Onda ljudi kasnije veselje KRAJ SAHARE!!! Ipak tijekom cijelog puta što sam preskočio za reći i nije tako važno osim šta je Adel pao par puta u nesvjest i ja i Josip smo ga morali vuci sa sobom
Ipak i meni je bilo drago kada je bio kraj!
Kasnije bilo je to nekakvo odmaralište!
Kada smo stigli Adel se morao baciti u posao!
Kasnije sva naša tri lica su bila većinom zadovoljavajuća što samo stigli i ostali živi i zdravi ali ipak smo bili najebali jer nismo znali kako nazad!!!!!!!!!!!!!
Josip je bio smežuran........
Adel je bio većinom izgledao bez ikakve nade.....
A ja sam bio onako malo ok malo bad....
Sjedili smo i razmišljali.
Nakon nekoliko sadi uspjeli smo nabaviti PRIJEVOZ do kuće i bili smo jako jako sretni i to se pokazalo na našim licama!!!
Post je objavljen 27.07.2006. u 10:30 sati.