Za razliku od mnogih životinjskih vrsta, žena nije ograničena svojom spolnom aktivnošću na jedan dio godine, nego može biti aktivna cijelu godinu. Uz aktivnost, ima mogućnost začeća svaki mjesec (ovisno o menstrualnom ciklusu), što ljudsku vrstu dovodi u prednost pred životinjama koje se pare jednom ili par puta godišnje. Ta prednost je djelomično smanjena činjenicom da žena nosi pomladak u svojoj utrobi 9 mjeseci, te da je dijete nesamostalno za život par godina (ovisno kako ćemo definirati sposobnost za samostalni život). Ako i pretpostavimo da žena zatrudni svakih godinu dana i rodi zdravo dijete, kroz par godina roditeljima će biti izuzetno teško brinuti o djeci i njihovim potrebama, te je potrebno uključivanje šire obitelji ili zajednice.
Muškarci proizvode dovoljno sjemena da se mogu razbacivati s njim, što, generalizirano i čine. Moj je dojam da su muškarci "programirani" na takvo ponašanje, njima je bitno što više raširiti svoj genetski kôd, pa se često spominje veća promiskuitetnost muškaraca, nego žena.
Kao prilog ovoj tvrdnji bih naveo činjenicu da uglavnom muškarci plaćaju za usluge spolnog zadovoljstva, jer je ponuda manja od potražnje.
Nisam spomenuo, ali uloga žene je da napravi odabir partnera i pruži priliku onom za koga ocijeni da će se moći najbolje brinuti za njihovo potomstvo i da će u slijedeću generaciju donijeti potomstvo s većim izgledom za preživljavanje. Pretpostavljam da je ta smanjena reprodukcijska sposobnost (u odnosu na muškarca) uzrok manjoj promiskuitetnosti (gledajući statistički kroz vrijeme).
Post je objavljen 27.07.2006. u 10:37 sati.