Samodopadnost u njenom prodornom pogledu ne otkriva ništa osim svjesti okrutnog postojanja,teške borbe i pretrpljenog gubitka. Njena ljepota nije dostojna prekriti snagu nedefinirane misli, a jedna je od najljepših. Pratvar njenog postojanja nije fizički spoj dvaju genetski održivih bića, to je volja za egzistencijom osjećaja što ih usađuje u sebe. Rijetko vidljiva emotivnost uvijek je prisutna na vršcima živaca njenih lepršavih ruku. Ne dopušta irealnost u svom otkrivanju, ona je nadčovjek vlastitog okruženja. Dovoljan je pakao neznanca da razbije njenae sjajne oči u kristalne komadiće leda! Toplina nikad nije uravnotežena da poteče tuga u slanim suzama sirene vruće zemlje. Tu je dovoljno dugo da kaže živjela sam, ali ne dovoljno dugo da kaže iskusila sam savršenstvo!
Voljena je od prizemljenog čovjeka, voljena je od zatajenog prijateljstva. Ima sve što zadovoljava potrebe tvoje i moje. Ona je nadčovjek! Njeno lice traži viziju koja će biti ostvarena. Nije to utopija, niti iluzija, samo iskorištavanje svakog pokreta, svake misli, i svakog osjećaja. Obuzet je svaki mjehurić kisika u njenim oronulim plućima što dišu sada nepoznatim supstancijama.
Dakako, ona je ovdje, vrlo blizu...
Ona je nepoznato biće koje obožavam!
Post je objavljen 27.07.2006. u 10:18 sati.