Prije nekog vremena usnuo sam vrlo čudan san. Još dan danas ga ne mogu sa sto postotnom sigurnošću protumačiti, ali ako se tu nađe poneki dobronamjerni psihijatar, neka slobodno zbori ili neka šuti zauvjek. Mišljenja ću sigurno bar pročitati.
Jeste li ikada vidjeli goveđi jezik? Moja majka ga zna tu i tamo skuhati u juhi, pa ga servira na pladnju nasred stola - nerazrezanog, u svoj toj golemosti, i netaknutoj površini prekrivenoj (usprkos temeljitoj prokuhanosti) još uvijek postojanim i oku vidljivim papilama. Prava delicija. Nedavno sam pročitao u dnevnim novinama da je ljudima nemoguće prikriti osjećaj gađenja. I sudeći po svojoj reakciji kada taj mišić vidim na stolu - složio bih se. Oči se same od sebe krenu mrštiti, a usta skupljati i okretati naopako. A i moj želudac skupa s njima. Ljudski se jezik vjerojatno najviše približio goveđem u slučaju Genea Simmonsa, onog ludog performera iz legendarne grupe Kiss. Kissovci nikad nisu bili dio moje omiljene osobne audioteke, ali ako ništa drugo, njihovi likovi su dio opće kulture.
Tu kreće moj san: probudim se i shvatim da su mi usta puna. Gušim se. Ne mogu ih kako spada niti zatvoriti, a kamoli izustiti nešto. Naravno - jezik. Preko noći, postao je oblikom i veličinom - goveđi. Imam goveđi jezik u svojim ustima. Baš kao i Gene Simmons. I veći. Mogu ga recimo pošteno isplaziti, na samom izlazu iz usta presavinuti na dolje, potom dobar dio na gore, a špičasti vrh konačno opet na dolje. Sranje.
Ubrzo se glas o mojem jeziku proširi ulicom, pa i šire, i ja odjednom postajem jedan od onih za kojega se zna. Kroz koji dan, zvono na vratima. Još uvijek ne naviknut na svoj jezik, u nekom bunilu, oprezno otvaram vrata:
- Ighvoite - ljubazno upitam, boreći se sa svojim novim jezikom, i promotrim spodobu na svojem pragu. Starija gospođa, punija, od nekih 50 - 55 godina, ali dobro uređena i dotjerana. Krzno, zlatnina i obavezni šešir.
- Dobar dan, vi ste Milou? - kimnem glavom, a ona nastavi - Znate, malo mi je neugodno, znate... čula sam, ovaj... priča se o vašoj, kako bih rekla... jezičnoj... obdarenosti. - zamuckivala je i sama vjerojatno iznenađena svojom hrabrošću.
- Bobo, vnam na fta miflite... ? - potvrdio sam.
- Znate - nastavila je zamuckujući - ja jesam udata, ali... ako bi ikako moglo biti moguće... ono... u potpunoj diskreciji...
I prije no što sam stigao reagirati, bacila se na mene i počela me silovati. Totalno je podivljala je. Njena žlundra pravo na moj jezik. Gušio sam se, grcao i jecao, ali kako nisam baš neki jači tip, nisam uspio skinuti debelu nasilnu babu sa svog goveđeg jezika. Za nepunu minutu, nakon kratkog visokog ce, ustala se sa moje face, sva znojna i prezadovoljna. Ne znam je li mi odvratniji bio okus u ustima ili, od sada pa do kraja života, neizbrisiva slika u glavi. Nasmiješila se, ostavila ogromnu cifru na stolu, i otišla. Ali nije prošlo dugo, a druge su počele navirati kao bujica mutne divlje rijeke kroz probijenu branu.
Postao sam popularni kuniligualni žigolo za udane gospođe u klimakteriju.
Tu sam se probudio.
Problem je nastao kada sam se nekoliko dana nakon te snomorice, našao na svadbi od prijatelja. Velika svadba od 350 ljudi, velika sala i u kutu - mali coctail bar. Čekam mirno u redu da sebi i supruzi nešto uzmem, a ispred mene stoji jedna niža, deblja gospođa, otprilike ona koja je probila branu u mom snu, 3 - 4 dana ranije. Okrenula se, promotrila me temeljito od glave do pete, pa se okrenula natrag. Ali vrag joj nije dao mira, pa se okrenula opet prema meni i nasmješeno upitala:
- Jeste li probali orgazam?
Šok. Totalni šok. Nevjerica. Strah. Panika.
- Mooolim? - s knedlom u grlu, jedva sam potiho izustio dok su mi se glavom mahnito vrtjele slike iz sna.
- Dragi dečec, jeste li probali orgazam? - prstom je pokazala na listu iznad coctail bara, na kojoj je pored Blue Lagoon, B52, i ostalih pisalo i Orgazam.
- Nisam - odgovorio sam kratko i brzim taktičkim preusmjeravanjem pogleda dao joj do znanja da nisam zainteresiran za ikakvu daljnju konverzaciju, a kamoli za štogod više. Uzeo sam dva Blue Lagoona i pobjegao.
Ta slika kuniligiranja starije gospođe iz sna mi vjerojatno nikad neće otići iz glave. Uvijek me podsjeti i na onu jednu priču koju mi je jednom jedan prijatelj ispričao o jednoj djevojci koja se ljubila kao deva.
Ali to je ipak već druga priča.
Post je objavljen 27.07.2006. u 02:45 sati.