Ako me pitate, uvijek ću za sebe tvrditi da sam savršeno normalna osoba. Međutoa, okrutna mi stvarnost govori da sam možda malkice čudna. Ali, krenimo redom:
- mrzim utorke. stvarno, sve loše što mi se ikad u životu dogodilo, dogodilo se u utorak. zato u utorak ne počinjem ama baš ništa, nikad nisam izašla na prvi dejt u utorak, ako bi mi ispit padao u utorak, odgodila bih ga, a isto vrijedi i za razgovore za posao. neko sam vrijeme na kalendaru sve utorke iskrižala, a prijatelji su imali naputak da se o tom danu govori kao o prvoj srijedi. mislim, kad čovjek bolje pogleda, utorak je totalno nemaštovit dan. ponedjeljak je dan kad kao nešto počinje, ideš na posao, ovo ono, srijeda je kao sredina tjedna, četvrtak je dan prije petka kad si misliš "samo još jedan dan pa vikend", subota je dan za plac kod nas almost-sredovječnih/žena/majki/domaćica, nedjelja je dan za forenzičare, autopsiju, milijunaša i eventualni ručak sos roditelji, a koji je vrag utorak? jedino kaj je u rangu s utorkom je subota popodne, dio dana koji je bez identiuteta, nema nikog u gradu, klinci se još ne spremaju za izlazak i jedino kaj, čini se, svi rade subotom od 3 do 7 navečer je da spremaju ko mahniti po kući. utorak je greška u matrici, dan koji je čisti višak, to ne bi smjelo postojati, biliv ju mi. a ja sam, okrutne li sudbine, rođena u prvim minutama tog dana.
- mrzim ručnike. imam blentavu naviku da se okupam i onda potpuno bosa i mokra hodam po stanu dok si ne nađem robu. s obzirom da ta navika žešće nervira svakog tko samnom živi ili privremeno dijeli sobu i sanitarni čvor, u zadnje vrijeme imam dodatak navici: svaki se put kad istrčim mokra iz kupaone sjetim da nije ok močit stan, pa se vratim u kupaonu po krpu te jednako mokra brišem za sobom. dobra stvar je da to uvijek od srca nasmije RD-a.
- mrzim kišobrane. toliko ih mrzim da nemam niti jednog jedinog u posjedu. to je vražji izum, uvjeravam vas. em se ne daju otvorit kad ih trebaš, em ti ih vjetar izokrene pa pokisneš, em sto milijuna posto postoje mali zeleni patuljci koji ih skrivaju u trenutku kad ih očajnički trebaš. kiša je super, kišobrani sucks.
- novčanik nosim samo zato što mi ga je RD poklonio i što sam mu se svečano zaklela da ću ga nosit. novac međutoa nosim u džepu hlača.
- u principu nikad nemam ključeve, što izluđuje RD-a. uvijek vodimo jedan te isti razgovor: pa di su ti ključevi-ne znam-kak ne znaš-a negdje su-pa gdje negdje-akajjaznam, u torbi možda-pa daj ih nosi-budem-lažeš-aha. nemam nikakav razlog zašto ne nosim ključeve, jednostavno to ne radim.
- sat nosim na desnoj ruci zato kaj mi je to logično jer desnom rukom pišem. tak ak me ikad upoznate, nemojte mi pliz govorit da mi je sat naopako.
- mrzim spiralne štenge. to je čisti horor kojeg je netko smislio da mene iznervira. s liftovima recimo nemam problema, ali spiralne štenge... dajte mi radije raspadnute ljestve iznad provalije.
- kad hodam po cesti, pokušavam ne nagazit crtu. tako ako ikad vidite ženu koja čudno skakuće po cesti, to sam ja. nisam slaboumna, samo imam krletku s ćukom u glavi koji povremeno počne lepetat krilima. to je izvan moje kontrole.
- mrzim kupovat četkicu za zube jer nikad ne znam kaj da odaberem u toj pregolemoj količini četaka koje glancaju paradajze i štajaznamštasvene, pa mi ih kupuje RD. mislim da svaki put kad se približim polici sa četkicama doživim napad panike tektonskih razmjera.
- uvijek spavam sa stopalima izvan deke, makar vani bilo minus trilijun. a inače sam zimogrozna, pače alergična na hladnoću. zabavlja me što jednako spava moj sin.
- ovisna sam o coli, kavi i cedevita bombonima. i cigaretama, naravno, al to više ni ne spominjem. (btw novu sagu o mom prestanku pušenja čitajte od 1.8.)
- ljudima proizvoljno dajem imena. nije da ne pamtim, jer pamtim. ali uvijek zaključim da čovjeku neko drugo ime paše bolje od onog koje su mu dali roditelji. recimo, moja kolegica se ne zove barbara, ali ja sam je tako prozvala jer joj jebeno paše. baš ima nešto od barbare u sebi, iako ne poznajem baš puno barbara.
- nisam klaustrofobična, ali napadaje klaustrofobije redovito imam na katamaranima.
eto, to je sve čeg se zasad mogu sjetiti.
Post je objavljen 26.07.2006. u 23:50 sati.