Kada danas govorite o papi, o poglavaru Katoličke crkve, imate na umu jednu staloženu, profinjenu, gotovo uzvišenu i duboko religioznu, te osjećajnu osobu, osobu koju mnogi gledaju kao na personifikaciju savjesti zapadnog svijeta. No nije uvijek bilo tako...
Rođen pod imenom Oktavijan, Ivan XII je bio papa cijeli svoj zreli (što god to značilo) život, što je zasigurno utjecalo na njegovu percepciju svijeta. Postao je papa negdje između svoje 16. i 18. godine života, što je bio rezultat žestokog lobiranja njegovog oca, Alberika II, svjetovnog vladara Rima.
U godini smo 954. Alberik II umire, a Ivan XII postaje svjetovni vladar Rima, a godinu kasnije i poglavar Kršćanske crkve (ne zaboravimo, ovo je bilo cijelo stoljeće prije velikog crkvenog rascjepa 1054. g.). Nažalost, Ivan je bio prikladniji za raskalašenu kraljevsku vlast nego za blaženu bezgrešnost. Još od samog početka svog vladanja, Ivan XII je poprilično često znao tijekom gozbi nazdraviti u slavu Sotone, što baš i nije bilo prikladno za jednog papu, ali u svijetlu njegovih drugih aktivnosti, ovo je bila tek dječja igra.
Vladavina Ivana XII obilježena je sveopćim razvratom. Ivan je volio loviti sa svojim prijateljima i spavati sa svojim prijateljicama. Ujedno je volio spavati i s prijateljima. U biti, svako toplokrvno biće u Rimu u to vrijeme bila je potencijalna seksualna meta Ivana XII. Pored toga, Ivan je poticao i druge na takvo ponašanje.
Rim je u to vrijeme bio vrlo prljavo i razvratno mjesto, a Ivan je tome dao svoj doprinos, zadovoljavajući svoj pohotu na bilo koji njemu smisliv način, uključujući orgije u Lateranskoj palači, i seks na grobnicama apostola Petra i Pavla. Navodno su ga privlačile udovice, jednako kao i djevice. Štoviše, spavao je sa svojim nećakinjama, sestrama, pa čak i vlastitom majkom.
Pored toga što je bio loš papa, Ivan XII je bio i katastrofalan političar. Izgubio je jake saveznike svojih prethodnika i uništio političku bazu svoje moći. Ubijao je političke protivnike bez previše razmišljanja.
Najznačajniji od njegovih političkih neuspjeha bilo je savezništvo s Otonom I., germanskim vladarom. Ivan je Otona I. imenovao carem Svetog rimskog carstva u veljači 962. godine, što je bio potez koji je rezultirao u ratu između Otona i talijanskog kralja Berengara II koji je bacio oko na Papinsku državu, koja je tada obuhvaćala i Rim. Međutim, iako je Oton I ispunio svoju savezničku dužnost i u svrhu zaštite Ivana XII krenuo u rat protiv talijanskog kraljevstva, Ivan XII se predomislio i počeo surađivati s Berengarom II.
Oton I. je žestoko reagirao, poslavši trupe na Ivana XII, koji je pobjegao iz Rima u Kampaniju. Oton je zatim sazvao rimske biskupe da preispitaju vladavinu Ivana XII. Nakon dužeg proučavanja Biblije i Kanonskog prava, te nakon održanih dugotrajnih sastanaka, biskupi su došli do zaključka da razvrat, incest, krađe i ubojstva baš i ne predstavljaju ponašanje prikladno za jednog papu, pa su od Ivana XII tražili da se vrati u Rim kako bi mu sudili. Ivan je odgovorio ekskomunicirajući sve biskupe koji su se usudili njega prozvati. Biskupi su ovo ignorirali i formalno su svrgnuli Ivana XII (tada još nije postojalo pravilo da papa ne može biti svrgnut). Uz potporu Otona I., na mjesto Ivana XII postavljen je Lav VIII.
Međutim, čim su neki drugi politički problemi odvratili pažnju Otona I., Ivan XII je iskoristio trenutak i uz odobrenje i veselje Rimljana, slavodobitno se sa svojom grupom istomišljenika vratio u Rim. Vjerojatno je opčinio narod svojim osebujnim životnim stilom, pod geslom "više seksa za sve"...
Oni Ivanovi protivnici koji su bili dovoljno glupi da ostanu u Rimu, su bili ili ubijeni ili mučeni pa ubijeni. Oni koji su pobjegli, poput novog pape Lava VIII, bili su ekskomunicirani. Kada se prašina napokon slegla u studenom 963. godine, Ivan XII je opet čvrsto držao uzde Rima i Kršćanske crkve.
Ni pola godine kasnije, u svibnju 964. g., Ivan je umro pod sumnjivim okolnostima. Svi se povijesni izvori slažu da je umro tijekom spolnog odnosa sa udanom ženom, ali se uzrok smrti razlikuje od izvora do izvora. Tri dominantne tvrdnje su:
- da ga je ubio ljuti razljućeni suprug žene s kojom je Ivan imao spolni odnos;
- da je umro od srčanog udara, što je malo vjerojatno, obzirom da je tada Ivan XII bio u svojim srednjim 20-im godinama (neki su kasnije ovu tvrdnju pokušali progurati kao primjer Božje kazne);
- da ga je ubio Sotona tijekom spolnog odnosa, što je malo vjerojatno, jer uistinu nema razloga zbog čega bi Sotona htio ubiti Ivana XII, koji je, ne zaboravimo, dizao čašu u zdravlje Sotoni, a i živio na Sotoni vrlo privlačan način;
Međutim, sve ove teorije, osobito one o Božjoj kazni i ljutom suprugu imaju jednu veliku manu: Ivan XII je tijekom cijelog desetljeća prije smrti spavao sa svime što se micalo u Rimu, bez nekakvih posebnih posljedica. A zar nije zanimljiva slučajnost da je umro baš ubrzo nakon što se vratio na vlast?
Ova "slučajnost" je tim značajnija, kad se ima na umu da je već u srpnju 964. godine, Oton I ponovno postavio Lava VIII za papu, nakon što je smijenio privremenog papu Benedikta V kojeg su postavili Ivanovi istomišljenici.
Uslijed cijele ove zbrke, crkveni su povjesničari pokušali prikriti činjenicu da je Ivan XII zakonito ekskomunicirao Lava VIII krajem 963. godine, a nepotrebno je i naglasiti da ekskomunicirana osoba ne može postati papa. Izgleda, međutim, da nitko od ovog nije htio praviti pitanje obzirom da je papa Lav VIII, koji je i sam 965. godine umro tijekom spolnog odnosa, bio "bolji" papa od Ivana XII. Bolji u smislu da nije spavao sa svojim prijateljima, sestrama, pa čak ni vlastitom majkom.
Imajući ovo sve na umu, činjenica da je Lav VIII postao papa iako to crkveni zakoni nisu dopuštali, čini se uistinu - pravom sitnicom.
Eh, ti pravnici ... uvijek kompliciraju...
Post je objavljen 26.07.2006. u 22:49 sati.