Marketing
ĆIFUTI
Zbilja nemam ambicije gledati bilo što na TV-u a pogotovo ne informativne emisije raznih TV mučionica. Pri tome (naravno) izbjegavam HTV-ov Dnevnik koji mi se gadi zbog toga što su dva Srbina i jedan poSrbica do prije ljeta uređivali centralnu informativnu emisiju Hrvatske državne televizije. Radije gledam Novu i RTL, a kad i pogledam njihove Dnevnike, smuči mi se kad dođe na red vanjskopolitički blok. Ono, ne podnosim Musliće ni u kojem obliku, čak ni u obliku liganja koje skoro svakodnevno dolaze iz džamije, iz poduzeća Sunat d.d. (to su kao najkvalitetnije), ali se zgrozim na činjenicu da su dolje na bliskom istoku Židovi jedva čekali da naprave invaziju na zemlju Muslića, da potuku stotine civila i da naprave genocid koji po starom dobrom običaju - a sjetimo se hrvatske 1991. - svijet uredno odobrava jer se ne miješa ili ako se već miješa, miješa se puževom brzinom.
I tada pomislim da Hićo i društvo četrdesetih godina prošloga stoljeća nisu odradili posao kako treba jer da jesu, do svega ovoga danas ne bi došlo jer Musliće ne bi imao tko napadati.
Pa sam onda dalje razmišljao kako je taj narod ćifutski čudan. Odmah mi na pamet padne vic o starom Židovu kojem oko samrtne postelje stoje svi članovi njegove obitelji i u tuzi čekaju da umre. Kada on shvati da su svi uz njega, izdere se na cijelu obitelj uz pitanje da ako su svi uz njega - TKO JE OSTAO U DUĆANU!?! Onda mi dalje na pamet padne židovska priča djeci za laku noć. Ide otprilike ovako: dječak Ruben i djevojčica Miriam dobili su od svojih roditelja na poklon sladoled uz opasku da ga što pametnije iskoriste. I dječak i djevojčica odmah su svoje sladolede stavili u frižider razmišljajući što bi to korisno mogli učiniti s njima. Otiđoše po savjet rabinu Isaku koji ih pametno savjetova da sladolede odnesu trgovcu Šajloku koji za njih dobro plaća. Ruben i Miriam poslušaju rabina i sladolede odnesu Šajloku koji ih nakon pametnog cjenkanja s djecom odmah otkupi po dvostrukoj cijeni jer je znao da će ih uz granicu gdje je najtoplije zbog silnih eksplodiranih granata, novinarima CNN-a prodati po četverostruko većoj cijeni. Ruben i Miriam sretni odoše u trgovinu i za novac koji su dobili od Šajloka kupe SVAKI PO DVA SLADOLEDA.....i odmah ih sva četiri odnesu kući u frižider sretni zbog unosno obavljenog posla. KOJI KRETENI!!!!!!
Možda vam je sada jasno zbog čega se Hićo svojevremeno okomio baš na Židove. Znao je kakvi su i znao je kakvo sranje mogu napraviti, pogotovo uz pomoć Amera koji ih podržavaju jer hrpa zlata i dolara deponiranih u Fort Knox-u potječu baš od Rubena, Miriam, Šajloka, Isaka i njima sličnih. I oni se još bune i vrijeđa ih kada moj frend s posla ustanovi da je popularni židovski hit Hava nagillah prvi puta snimljen na macesu (židovski mlinci) još prije 3000 godina ali da nisu imali čime to slušati pa se "snimka" negdje izgubila...u nečijem želucu valjda. Ja se recimo itekako bunim na Židove jer samo su oni u stanju organizirati bogati koktel sa sendvičima i ukusnim kolačima kojih je prepun stol, a na zidu iznad stola staviti natpis: "5 kuna slano, 5 kuna slatko". Jer kada je kojim slučajem židovski koktel - ajmo reći - besplatan, onda to izgleda ovako: litra Happy day-a uredno raspoređena u 24 čaše i vrećica Bobi štapića raspoređena u otprilike desetak čaša, strateški raspoređenih po stolićima u sobi od nekih 60 m2. Da, da, sve se to može doživjeti u zagrebačkoj židovskoj općini. A najveća uvreda za tamošnje "šalomare" je kada im kažeš da im se rabin zove Koktel Din-Don. Neke iritiraju i one njihove crne kapice. Mene baš i ne. Podsjećaju me na "šiptarice" samo što nisu bijele već crne. Bijelu "šiptaricu" tijekom zime nosi i Determined dissenter ali o tome drugom prilikom, otišao sam predaleko od teme :-)
Velika mi je želja da se Hićo reinkarnira i da njegova ekipa s onim Heklerima iz prethodnog posta pomogne Muslićima da se njihovi problemi riješe jednom zauvijek.
Post je objavljen 26.07.2006. u 16:01 sati.