Marketing
Priča o Maloj Zelenoj
...a mislila sam da neću. I mislila sam ostaviti fotografije i stihove do nekog novog posta nakon povratka s godišnjeg.
No, priča o Maloj Zelenoj me već neko vrijeme "žulja" pa evo, neka bude.
Kao i mnoge priče, i ova bi mogla početi onom poznatom rečenicom:
Bila jednom jedna Mala Zelena...
Kad je Mala Zelena bila djevojčica, htjela je biti cvjećarica. Prodavati ljudima cvijeće; mirisno raznobojno cvijeće koje veseli ljude, prenosi im lijepe poruke.
No, najprije se mora učiti, rekoše joj.
Onda je Mala Zelena krenula u školu. I dalje je voljela cvijeće, a zavoljela još mnogo toga – voljela je pisati o cvijeću, crtati cvijeće, čitati...vrijeme je prolazilo, otkrivala je nove svjetove, odrastala, mijenjala se. Dosta je toga i naučila, a povrh svega, spoznala je koliko se još može učiti i kako zapravo – ništa ne zna. Ta se ideja javila u novoj školi u kojoj je polako prestalo djetinjstvo i rodili se neki novi osjećaji, a s njima i misao o postojanju Male Zelene.
Teško je zapravo otkriti trenutak u kojem se dogodila ta spoznaja Male Zelene. To je ona spoznaja koja je otkrila da, promatrajući prirodu, ne razmišlja o kemijskim formulama i procesima, nego traži kap rose koja blista na baršunastoj latici tek procvale ruže. U takvom malom svijetu postoje snovi, ideali, želje koje se rađaju, rastu i ostvaruju. Tako je odrastala Mala Zelena.
Jednog ozbiljnog dana, kad je trebalo donijeti velike odluke, shvatila je da nije nimalo lako pomiriti taj svijet snohvatice sa stvarnošću o kojoj je morala razmišljati, a o toj je stvarnosti Malu Zelenu pokušao poučiti Pater Familias.
Jednoga je dana rekao Maloj Zelenoj da ideale treba napustiti jer oni ne stvaraju prilike za posao i ne donose plaću. Stvarnost je nešto drugo. Ideali mogu biti samo hobi. No, Pater Familias nije mogao shvatiti kakvim očima Mala Zelena gleda svijet, a njoj pak nije bilo pojmljivo o kakvom to svijetu govori on. Osim toga, mislila je Mala Zelena, ionako sve što je činila nikad nije bilo dovoljno dobro; vjerojatno je i to još samo jedna situacija u nizu. Pa je odlučila sama. I učila o snohvatici umjesto o ustavnom pravu ili cerebralnom korteksu.
Kad je prošlo vrijeme snova, Mala Zelena se ipak morala suočiti sa stvarnošću o kojoj je govorio Pater Familias, a to nije bilo nimalo lako. Shvatila je da se u nazivu "društveno-humanističko" odavno izgubio onaj drugi dio. Tako je Mala Zelena odlučila prihvatiti barem ono što je ostalo. Pospremila je snohvaticu u kutiju, zavezala ideale i humanizam u vrećicu sa šarenim cvjetićima i odlučila učiniti korak dalje, drugim putem. Stojeći čvrsto na zemlji. Daleko od snohvatice i ideala.
No, teško je činiti bilo što drukčije kad jednom postaneš Mala Zelena. I baš kad pomisliš da je svijet poprimio plavu boju, ispadne da se iznebuha razlila i žuta. I on je opet zelen. I dalje si Mala Zelena. I što god učiniš – nikad nije dovoljno dobro.
Post je objavljen 26.07.2006. u 15:31 sati.