Marketing
Kako nista u svom zivotu ne dozivljavam kao slucajnost..tako i ovaj post ima za mene posebno znacenje...posvecujem ga svom sinu..zemaljskom andelu...
Osjecam da nema djeteta kojem u djetinjstvu baka, teta, mama nije pricala ili ga ucila molitvu Andjelu cuvaru. Netko ju priziva prije spavanja,a netko pri ustajanju... "Andjele cuvaru mili, svojom snagom me zakrili... ". Prisjetite se male slicicu s prikazom dvoje male
djece koje andjeo cuvar vodi preko mosta, dok pod njima pijeni
virovita rijeka! Vjerujem da svaka osoba ima svog andjela cuvara, moje vjerovanje potkrepljuju Isusove rijecim: "Pazite da ne prezrete nijednog od ovih najmanjih, jer, kazem vam, andjeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima". (Mt 18, 10).
Tko su i sto su andjeli!?
Na grckom jeziku rijec "aggelos" znaci vjesnik, glasnik. Bibliji ih spominje kao bica koja prenose "poruke Svevisnjeg, objavljuju njegovu volju, posjecuju nas u snu, i slave Svevisnjeg na nebesima. Oni su spone između Stvoritelja i čovjeka. Vjeruje se da su proroci i sveci bili posebno nadahnuti andjelima. Vecina vjeruje da su oni nematerijalna bica, bespolna, savrsena jer su uz Stvoritelja i pomazu mu na nebeskom dvoru.
Biblija spominje arhandjele: Mihaela, Gabrijela, Rafaela, Uriela. U krscanskoj tradiciji se ustolicila podjela iz kraja 5. stoljeća. Dionizija Aeropagita je andjeosku hijerarhiju podijelio na devet korova podijeljenih na tri reda.
U prvom redu su Serafini (Seraphim), imaju sestora krila plamtece crvene boje s mnogo ociju na njima. Jednim parom krila lete, jednim pokrivaju noge, a trecim zakriljuju lice s toga sto stoje najblize Svevišnjem. Serafini se često javljaju u prikazu stigmatizacije sv. Franje, kada iz njihovih krila izvire Krist na krizu i daje stigme svecu.
Kerubini (Cherubim) imaju cetvora krila, nebesko su modre boje, te stoje uz prijestolje.
Prijestolja (Throni) rijetko se prikazuju, nemaju antropomorfni oblik, vec kao plameni kotaci s krilima na kojima pociva prijestolje Svevisnjeg.
U drugom redu su Gospodstva (Dominationes). Nose oklop i krunu, a u rukama zezlo i vladarsku jabuku.
Moci (Virtutes) imaju knjigu u ruci,
Vlasti (Potestates) imaju zezlo i krunu.
U trecem redu su Poglavarstva (Principatus) odjeveni u dalmatike, ili drugo liturgijsko ruho, a u ruci drze ljiljan.
Arhandjela (Archangeli) ima sedam. Svaki ima ime i svoju individualizaciju.
Mihael ( "Tko je kao Bog" ), nebeski je vojskovoda, pobjednik nad Sotonom, umjetnost ga najcesce prikazuje, zasebno personificira posljednji sud. Odjeven u ratnicku odjecu: mac, stit, kacigu.Vaga mu je simbol na posljednjem sudu. On je taj koji vaze duse.
Gabrijel ( "Božji glasnik" ), donosi i prenosi obavijesti Svevisnjeg. U ruci mu je glasnicki stap ili ljiljan, ponekad i upaljenu svjetiljku. Nosi i zrcalo od zelenog jaspisa (dragi kamen) na kojem su ispisane riječi Svevisnjeg. Pamtimo ga po prikazima navjestenja Bogorodici.
Rafael ( "Bog lijeci" ), pratitelj malog Tobije, i iscjeljitelj sljepoce njegovog oca. Nosi posudicu s lijekom ili vodi Tobiju za ruku.
Uriel ( "Svijetlo Bozje" ), ima plameni mac u ruci. On je andjeo je koji cuva ulaz u raj. Istjerao uplakan Adama i Evu iz raja.
Barahiel ( "Bozji blagoslov" ), se javio Mojsiju iz goruceg grma. Oznaka su mu bijele ruze.
Jehudiel ( "Andjeo zatornik i kaznjavatelj" ), ima zlatnu krunu i trostruki bic.
Sealtiel je andjeo koji je sprijecio Izakovo zrtvovanje. Ima ruke sklopljene na molitvu.
Na kraju hijerarhije stoje andjeli (Angeli) kao zastitnici ljudi, posluzitelji Svevisnjeg
Tijekom povijesti, doslo je do pojednostavljenja zbog kompleksnosti ikonografije. U umjetnosti su njacesce prisutni Arhandjeli Mihael, Gabrijel i Rafael, te Andjeli, a Serafini i Kerubini su vrlo rijetki. Citajuci Novi Zavijet spoznajemo pregrst anđeoskih intervencija. Gabrijelovo navjestenje Bogorodici, silna andjeoska vojska koja se pojavila na nebu u bozicnoj noci. Pojavljivanje andjela uz posljednji sud, prisutnost tijekom Kristova rođenja, pomoc malom Isusa, ili mu pjevaju, ili sviraju, ili nose svitkove sa tekstom Gloria in excelsis Deo – et in terra pax hominibus.
U pocektu su se andjeli prikazivali kao mladici u bijelim haljinama, bez krila. Od cetvrtog stoljeca su
" dobili " krila. Najprije bijela, a kasnije sarena i zlatna. Krila su znak nepripadnosti zemaljskom svijetu, oznacavajuci tako njihov boravak na nebu i u prostranstvima savrsenstva Bozje blizine.
O njihovom sluzenju Kristu govori Evandjelje nakon kusnje u pustinji:
"Tada ga ostavi Sotona, a pristupise andjeli koji mu mu sluzise" (Mt 4, 11).
Andjeli uvijek oznacavaju mistiku i utjehu. Primjer je njihovo prisustvo tijekom Kristove tjeskobe na Maslinskoj gori: "I ukaza mu se andjeo s neba koji ga ohrabri" (Lk 22, 43).
Taj prizor prikazuje andjela koji Isusu donosi kalez, i brise znoj s cela. Evandjelju opisuje andjeosku prisutnost tijekom Isusovog uskrsnuca: "I gle, nastade zestok potres jer andjeo Gospodnji side s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijase kao munja, a odjeca bijela kao snijeg" (Mt 28, 2-3).
U umjetnosti i zapada i istoka, "proslava andjeoskog sluzenja" je u Apokalipsi, ili u Posljednjem sudu: "Kad Sin Svevisnjeg dode u slavi i svi andjeli njegovi s njime, sjest ce na prijestolje slave svoje" (Mt 25, 31).
Andjeli u Posljednjem sudu glavni su sudionici – oni izvrsavaju Kristovu presudu. Sviraju u trublje, vode pravednike u raj, osudjene izrucuju paklu. Pripravljaju prijestolje (hetoimasia), nose znakove Kristove muke...
Renesansa je uz andjele uvela i male putte – gole djecacice ili andjelke, uzor na anticke amore i kupide. Za to razdoblje karakteristicni su andjeli sviraci, bilo da prate neki dogadaj na nebu ili sudjeluju u njemu na zemlji. Andjeo s violom muzicira prateci Krista u slavi. Nekada se nalazio kao dio freske u apsidi crkve Svetih Apostola u Rimu, a kasnije je prenesen u Vatikanske muzeje. Naslikao ga je Mezzo da Forli 1477. godine i predstavlja sjajan primjer renesansne zivosti i ljupkosti.
Barok je razdoblje u kojem se u umjetnosti najvise postivalo andjele. Andjeli su predstavljali posrednike i sponu neba i zemlje. Nijedno razdoblje prije, a ni poslije barkoka nije dalo toliko razigranih andjela. Slike,oltari, stukature, freske, liturgijsko posude, odjeca, ograde pjevalista, grobovi bili su preplavljeni andjelima... Razdoblje koje je toliko njegovalo andjele, dalo je i najsavrsenijeg majstora koji ih je izradivao – Gian Lorenza Berninija. Njegovi andjeli po rimskim crkvama i mostovima postali su vise od ideje pretocene u mramor. On je u potpunosti uspio dematerjalizirati materiju i u njihovim licima pokazati neduznost, nadzemaljsko raspolozenje, nepomucenu radost koja ne izlazi iz njih samih, nego iz blizine Onoga kojeg licem u lice gledaju.
Osjecam da su nam danas potrebniji oni andjeli iz ranokrscanskog vremena, kada su ih prikazivali bez krila, kao obicne ljude koji su uvijek spremni pomoci, koji su poput andjela cuvara.
Uz andjele cuvare osjecamo se sigurniji, ali potpuni smo tek kada se okrenemo, a iza nas stoji anđeo kojemu možemo pruzit ruku i osjetiti cvrsti prijateljski stisak...
...pusa svim andelima koji me prate i pomazu mi... 
Post je objavljen 26.07.2006. u 11:32 sati.