Po meni je Đorđe Balašević jedan od najboljih (neću reć pjevača jer i sam kaže
da on pjevač nije)...kantautora svih vremena na ovom prostoru. U njegovim se pjesmama može pronaći svatko od nas, svatko u nekoj drugoj. Skoro su sve njegove pjesme pisane na taj način da u njima donosi nečiji život. Najčešće su to tužne baladice, ali ima i pjesama potpuno suprotnih tima. Mnogi smatraju da on pjeva narodnjake. To je iz totalnog neznanja. Netko vidi da je s one strane Dunava i odma je narodnjak!! To ne volim. Ja, osobno njegovu glazbu ne mogu svrstati
pod nijednu vrstu glazbe. Ozbiljno. On je stvorio neki svoj stil koji je sam po sebi unikatan i baš zato vrlo dragocijen. Što bih još mogla reći?? Eh, da, super mi je kod njega što se za vrijeme
rata nije ''sakrio u mišju rupu'', nego je jasno izricao svoje antiratne stavove. Čak je i dobio naslov ambasadora dobre volje. Nadalje, njegovi koncerti.... Takav doživljaj je jedinstven. Svaki mu je koncert poseban na svoj način, nijedan ne traje kraće od 2 i pol sata, a najčešće traju
po 4 sata. Poznat je po tome da između pjesama ubacuje anegdote iz vlastitog života ili iz
života od nekoga iz njegove obitelji, prijatelja i slično. Ali način na koji on to priča.... Ma
zakon je!! Ja sam bila prošle godine na koncertu u Umagu na otvorenju ATP-a i trajao je
kraće jer su ga srezali (ko fol je nestalo struje...hm, da...), ali je to bio najbolji koncert
na kojem sam ikad bila. Definitivno.
Što se tiče pjesama, svaka od njih je lijepa na svoj način i ne mogu nijednu posebno
izdvojiti, ali po meni su najjači oni klasici, poput VASE LADAČKOG, SVIRAJTE MI JESEN
STIŽE DUNJO MOJA, LEPA PROTINA KĆI, D-MOL, NE VOLIM JANUAR, NE LOMITE MI
BAGRENJE, NEKI NOVI KLINCI, ŽIVOT JE MORE, ali i neke novije poput GALICIJE,
TVOJ NETKO, MALIGANSKE,................................
Mogla bi pohvaliti i cijeli album DNEVNIK STAROG MOMKA na kojem su imena pjesama
zapravo imena djevojaka, a kad su poslagane po redu, prva slova daju rečenicu: OLJA JE NAJBOLJA. Inače, žena mu se zove Olja. S tog albuma ima jako puno dobrih pjesama.
Što se tiče onih antiratnih tekstova, stavit ću neke:
SAMO DA RATA NE BUDE
Pijani momci prolaze duž naše tihe ulice,
oni u vojsku polaze, prate ih tužne curice,
brinu ih slutnje sulude - da rata ne bude!
Ne mogu da me ne sete suze na vrh tvog nosića
devetsto-osamdesete, ulice Brane Ćosića
i voza crnog k'o da s njim zauvek odlazim.
Znaš šta, neka mora sve potope,
nek se glečeri rasture, večni snegovi otope.
Pa šta, neka kiše ne prestaju,
neka gromovi polude, samo rata da ne bude!
Znaš šta, nek se doba preokrenu,
nek se zvezde uznemire, nek se planine pokrenu.
Pa šta, vetri nek pomahnitaju,
nek se vulkani probude, samo rata da ne bude!
K'o zlatni prah, oreol sna, oko malenih glavica
i tvoja ljubav nad njima čuva ih kao lavica.
Loše te vesti uzbude - da rata ne bude!
Znaš šta, neka mora sve potope,
nek se glečeri razvale, večni snegovi otope.
Pa šta, kiše neka ne prestaju,
neka gromovi polude, samo rata da ne bude!
Znaš šta, nek se doba preokrenu,
nek se zvezde uznemire, nek se planine pokrenu.
Pa šta, vetri nek pomahnitaju,
nek se vulkani probude, samo rata da ne bude!
Samo da rata ne bude, ludila među ljudima,
veliki nude zablude, plaše nas raznim čudima
i svakoj bajci naude - da rata ne bude!
Samo da rata ne bude, ludila među ljudima,
veliki nude zablude, plaše nas raznim čudima
i svakoj bajci naude - da rata ne bude!
RATNIK PAORSKOG SRCA
Kada se Braca devetneste vrn'o,
s dalekog fronta 'di soldat je bivo,
prič'o nam kako ga trefilo zrno,
pa zavrt'o rukav i to pokaziv'o.
A mi, a mi smo bili derani.
Prič'o nam Braca o mirisu mora
i o patroli od koje je bež'o,
pa kako je opsov'o nekog majora
i zbog tog posle na robiji lež'o.
A mi, a mi smo bili derani.
A mi, mi smo bili derani.
Prič'o nam kako je preš'o Karpate,
zujali meci k'o rojevi pčela.
Rek'o je: "Rat vam je krvav, da znate,
al' nije mi žao ni ljudi, ni sela.
Ej, žao mi konja..."
Kada se Braca devetneste vrn'o,
svake je večeri prič'o na šoru
kol'ko je curica usput prevrn'o
i kako topovi livade oru.
A mi, a mi smo bili derani.
A mi, mi smo bili derani.
Čim Braca korak iz avlije kroči
skupi se društvo iz našeg sokaka.
A svi smo imali velike oči,
prepuna srca i maštu dečaka.
Pa da, jer tad smo bili derani.
Pa da, jer tad smo bili derani.
Psov'o je Braca i krivce i žrtve,
puške i vaške i rov prepun blata.
Rek'o je: "Ne možes prebrojati mrtve
jer su se carevi igrali rata.
Ej, žao mi konja..."
Negde u Braci je paorski koren
i može rata i rata da bude.
Kad nije paor za soldata stvoren,
volije konje i zemlju neg' ljude.
A mi, a mi smo bili derani
i sve još je vredelo za nas.
Hej, hej, konji beli nebom terani,
kroz san i kroz oblake u kas.
Eto toliko. Mogla bih ja još o njemu pričati, ali vjerojatno sam već dosadila. Preporuka -
naći neke njegove pjesme, poslušati, svidjet će vam se 100%. I još nešto:
www.balasevic.org
Tu se može naći svašta zanimljivog, a dobar je i forum....
Pozdrav, ljudi!
Marina
Post je objavljen 26.07.2006. u 12:25 sati.