I umirem, neispavana sam, noge i ruke su mi olovno teške, i razdražljiva sam do besvijesti. I ono malo što spavam - sanjam kako pada snijeg, a ja hodam po cesti nekog sasvim mi nepoznatog grada. Puše hladni vjetar, puše jako, a meni kroz glavu prolazi: 'je li to ta famozna košava? jer nije mi baš previše hladno...' Budim se. Jebeno ljeto. Još je tu. Moja slaba košava je ventilator. Koji ne pomaže.
Kad se tako ne mogu rashladiti, omiljena mi je aktivnost kino - mračno je i usred dana, tako da mogu barem na dva sata zaboraviti svo to svjetlo koje doživljavam kao pritisak da budem u dobrom raspoloženju, i vrućinu koja me izluđuje. Danas počinje prikazivanje "Pirati s Kariba 2" (uvijek se pitam zašto nisu gusari! Zaaaaaaaaštoooooo?), a ja preporučam Cinestar. Zato što, osim što frlje klimu na polarno bezobrazne razine (i zato ih volim! i zato ih volim!), oni pristojno imaju ranije predstave, one na koje ne stignu pošteni radni ljudi čiji poslodavci lade dupeta na Hvaru, ali ne zaboravljaju u 4:30 nazvat u ured da vide jesu li njihovi osobni robovi možda zbrisali s posla kojih četvrt sata ranije. Te je kino fino hladno, mračno i pusto. Pa tako Pirati danas tamo od 15.50, 17.00, 18.00, 19.00, 20.10, 21.10 i 22.10. A Cinestar se ugledao na McDonald's, pa kažu: pogledaj četiri filma, mi te pustimo besplatno na peti. Nagradna igra koja je izvrstan izgovor da se svaki dan nađem u kinu.
Post je objavljen 27.07.2006. u 12:41 sati.