Sada je 2 u noći i pišem u wordu a onda ću ujutro, nadam se, prenijeti na blog. Ovdje bi hjetla malo reći o prijateljstvu. U osnovnoj školi sam imala stvarno puno prijatelja. I muških i ženskih. Ali uvijek sam se nekako više družila s dečkima, ne zato jer mi se neko od njih sviđao, nego zato što su cure duge cure shvaćale kao konkurenciju, ne svaka ali neke da. One su uvijek bile puno kritičnije i zločestije, i svaka se htjela svidjeti nekom dečku i bila sve osim onog što je. Od sedmog sam razreda imala jednu najbolju prijateljicu i jednu jako dobru uz nju. Nazovimo ovu najbolju Paola a ovu drugu Marina. Uglavnom, sa Paolom sam bila odlična, sve smo dijelile, bile jako bliske i bile si velika podrška, ona je meni uvijek pomagala s kemijom i matematikom a ja njoj s engleskim. Kad smo odlazile u srednju školu ja sam upisala stručnu školu a ona je uletila u žensku gimnaziju preko veze jer je igrala na kartu kršćanstva, tako sam mogla i ja ali nije bitno. Od vesele i spontane, simpatične cure odjednom se pojavila neka koja je samo govorila o vjeri i Bogu i odjednom okrenula ploču. Ja nemam ništa protiv vjere, i sama vjerujem u Boga ali mrzim kad mi netko nameće nešto. Mrzim kada me pokušava nagovoriti na nešto i promijeniti moje mišljenje, što je teško. U biti me smetalo kako se ona odjednom pronašla u vjeri a da se nije upisala u tu školu ne bi to bio važan dio njenog života, shvatila bi da je to bio njen prvi izbor, ali su je roditelji preko veze upisali. No, dobro. Jedino mi se sviđalo što je imala neka dobra moralna načela koja smo dijelili. Kada sam prvi put spavala s dečkom rekla je da se ljuti i da mi neće oprositit ako se to ponovi, ja sam ostala paf!! Pa neće mi ona naređivati, ja znam što radim. Na kraju je to pričala sestrični koja je to, kada su se posvađale, izbrbljala njenoj mami. To joj nikad nisam oprostila. Imale smo nesuglasica ko i svi ljudi ali je sve više-manje bilo ok. Otkad sam ja prohodala s mojim dečkom udaljile smo se jer smo se mi zatvorili u neki svoj svijet, uživali smo jedno u drugom i naravno da smo se udaljile kad sam imala manje vremena za nju ali ju nisam zapostavila ili zaboravila. Ona je u to vrijeme već bila 2 godine u vezi na daljinu. Često me znala zeznuti za novu godinu kada bi trebala doć da proslavimo zajedno negdje pa bi duže ostala kod rodbine i mene zeznula bez da mi je javila. No, dobro. Ona se jako promijenila prije nekih godinu i pol. Uvijek sam ju branila kad su ljudi mislili da je umišljena ledana kraljica i govorila da ju ne poznaju. Na kraju je ispalo da je postala takva. Prije godinu dana smo se posvađale mojom krivnjom jer nisam negdje htjela ići s njom jer mi je dečko bio došao. Ispričala sam joj se i pomirile smo se. Od toga je bilo još gore, pokušale smo naći neku bliskost a zapravo mi se gadila jer od osobe s visokim moralnim načelima postala je pomalo droljasta. Kod neke druge osobe koja je i prije bila takva nebi to mislila ali tako drastična promjena je bila čudna. Ja se nisam slagala s njenim mišljenjem da se dečku trebaju prešutit neke stvari tipa da te drugi šlataju, pokušavaju poljubiti, govore prostote, upucavaju ti se i tako. Ja sam ju uvijek znala pitati da li bi njoj smetalo da dečko njoj skriva takve stvari. To joj se nikad nije sviđalo i govorila bi mi nemoj mi to govorit, ne želim to slušati. Istina da sam ja bila njena prijateljica ali nisam tu bila na njenoj strani ali nisam se slagala s tim. Na kraju se počela ponašati poput kraljice, čak je i na mene gledala s visine, očekivala je da se ponašam prema njoj kao prema kraljici a mislim da si prijateljici nebi trebala “ljubit noge” i ponašat se ko da ti je šefica ili slično. Na kraju nisam mogla šutit i rekla sam joj sve to (da na sve gleda s visoka) ona mi je rekla tebi se to čini jer si visoka metar i žilet. Mislim koji bezobrazluk... nemogu vjerovat. I tu je naše prijeteljstvo potpuno puklo. Ja se nisam željela vrijeđati ali ona je počela pa sam ja spremna(škorpionka;)) prihvatila..
Blog sam prvenstveno počela pisat jer sam htjela da pokažem ljubav prema svom Dragom drugima ali sam isto tako htjela steći neke nove prijeteljice. Shvatila sam da ovdje nije sve kao što sam zamišljala, ja sam spremna sklopiti prijateljstvo ali druge cure baš nisu spremne odbacit svoju anonimnost kao ni zatražit mail da se dopisujemo ili nešto. Izgubila sam sve one koje sam smatrala priateljima sada imam najboljeg prijatelja-Dečka ali uvijek je lijepo imat i prijeteljicu. Ja ne volim chatove i forume, nisam baš za to..Sada u živo,ajmo reći, imam par prijateljica ali s ni jednom nisam tako bliska. Imam Ivy slatkicu, Jajo, Vatrenu i Maju-ona se stvarno dokazuje, a upoznale smo se na faksu. Hvala svima koji su se ponjeli prijateljski moja Ivy Slatkica, Zawebantica, Lix i draga Teuta.. Ovaj se post previše odužio, sorry. Slijedeći ću put pisat o Marini. To je poseban slučaj.
U subotu ja i Dragi idemo na more, ja s puno entuzijazma on s ni malo ali eto.. Nadam se da ću do tada napisat još nešto. Pusa svima.
Post je objavljen 26.07.2006. u 10:12 sati.