sjedim i razmisljam...sve me muci proslost, sadasnjost, buducnost...ne nisam pala u depru i nisam ocajna...al jednostavno neke stvari ti neidu iz glave...sve ono sta sam prozivjela, sto prozivljavam, sto me tek ceka...ne mogu vjerovat...imam 15 godina a toliko sam toga prosla...do petog razreda sam bila bez briga..iako se nikad u skoli nisam osjecala prihvaceno vec uvijek nekak izolirano bila sam sretna...a onda..krajem petog razreda sam se prvi put osjecala prihvaceno...i bila sam sretna..imala sam super frendove(kako koji je tad bio super al ajd), sretno sam bila zaljubljena, ko da se odjednom sve promjenilo...ono preko noci ruzno pace su svi prihvatili...ljudi koje do tada nisam znala pozdravljali su me..onak..tad sam stekla nova prijateljstva...prava prijateljstva...sedmi razred mi je bio tako super...bila mi je mogla bi cak i rec najbolja godina do sad...imala sam sve...shvatila sam sta je pravo prijateljstvo i ljubav...bila sam presretna...no krajem sedmog razreda, tocnije proslo ljeto sve se promjenilo...onak neocekivano ti se sve srusi...odjednom...neocekivano..ko da tones u zaborav...najblizi te izda..frendica ti zabije noz u leda...izgubis se...no onda se pojavila jedna osoba koja mi je vratila nadu za bolje...kad je poceo osmi razred stvarno sam se bojala..nije vise bilo te osobe...morala sam sve sama...bilo me strah...i dalje sam bila prihvacena no ne i sretna..sve sam potiskivala svoje osjecaje, razmisljanja, stvarnost...zivot mi se temeljio nal lazi-sretna sam , nepovrjedena, ponosna, zadovoljna....a dobro sam znala da to nije istina...potkraj osmog razreda nisam mogla vise izdrzat-priznala sam si da je moj zivot laz....da nisam preboljela neke stvari..iz proslost...nisam se mogla vise zavaravati...odlucila sam rijesiti sve iz proslosti i napokon zivjeti s mirnom proslosti, gledati u buducnost....oprostila sam frendici, presla preko tog...samo jedno jos nisam..jednog decka koji mi je puno znacio...a sad mi isto znaci puno..ali kao frend...kad bolje razmislim-koliko mi je prosla godina bila najbolja toliko mi je ova bila najgora...al sad sad me briga...stare rane su zarasle a ja se nadam da cu opet postat ona "stara"...pu$ek
eto napisala sam nesto o sebi...napisala sam svoje osjecaje...i ne ne osjecam se kao papak....samo sam realna...od sad ce biti vise takvih tekstova opcenito o zivotu, pa i o mom zivotu
Post je objavljen 26.07.2006. u 00:27 sati.