Posljedice PTSP-a dobivene tijekom rata ili od udarca groma tik iza mojih leđa prije nekih 12 godina?, nisam sigurna, ali vjerojatno jest nešto od toga uzrok mog straha od groma. Jedna od najgorih kazni koju mi netko može priuštiti jest da me natjera van dok grmi i sijeva. Bježim od toga kao da me munja goni. I sad, tj. danas i jučer se redovito oglašava Sv. Ilija. Jučer sam ležala u plićaku kad je počelo grmiti, nastojala sam to zanemariti i više osluškivati more, ali nije baš išlo. Uskoro je počela kiša pa smo završili u autu (srećom parkiranom nekoliko metara od ručnika, a danas nakon pet dana što smo ga vratili s popravka ponovno je odšlepan "mjastoru"), ljudi su se razbježali, a dva lika su ostala u vodi.
More me je strahovito privlačilo, nisam odlučila pobijediti strah od groma već rekreirat se u moru i kiši. Nas dvije, odvažne face smo se zaletjele i već smo bile u vodi. Okrenula sam se na stranu gdje nisam vidjela munje, plivala sam i uživala u pljusku. Nije dugo trebalo, a već nas je desetak bilo u moru. Atmosfera je bila odlična, puno bolja nego dok je Sunce sjalo. Jedna od nas se još uvijek kuhala u autu, sve dok nije prokuhala i odlučila nam se pridružiti. Bile smo u vodi sve dok kiša nije prestala. Sve je bilo super, čak sam pomislila da sam pobijedila strah. A onda dođem kući i na vijestima čujem da je grom ozlijedio ljude baš na plaži. Majko mila, spasi me…
I dok ovo pišem prozori se trese, čujem munje, ne idem van, upravo nestaje struje. Kakve li sreće nisam za kompom, pa naravno- da ne bi riknuo. Struja dolazi, nestaje, napokon imam olovku u ruci, prepisat ću ovo dok Sv. Ilija primiri strasti, ne bih ga izazivala. Struja opet dolazi, samo da mi TV opet ne rikne.
Čujem da je žena koju je jučer udario grom u Novom V. završila u šok sobi, posve razumljivo. Mene bi trebalo odmah spremiti u šok sobu dok nebo zabljesne.
Nakon ovog napisanog dolazi kazna, moram vratiti bratov auto, netko bi mi rekao da me neće udariti dok sam u autu. A da, a što je s drvećem koje bi se baš na mene obrušilo? Nema tu pomoći, strah me je i gotovo, vjerujem da ako postoji prošli život da sam ga ja izgubila baš zahvaljujući gromu. Nisam uvjerljiva, i ne želim biti da me još ovo ne bi podsjećalo na opasnosti koje prijete tijekom grmljavine
…

Uvalica u kojoj mi ni munje "ne smetaju".
Post je objavljen 25.07.2006. u 23:43 sati.