U gotovo samom centru moga grada nalazi se groblje sv. Ane. Ima još nekoliko groblja u gradu, ali ovo je ono gdje su sahranjeni moji pokojni. Uobičajeno je 26. srpnja okititi posljednja počivališta svojih najdražih cvijećem i svijećama. U maloj kapeli na groblju na taj dan su Bogoslužja. Sjećam se nekih propovjedi i riječi svećenika, mi smo Crkva živih i preminulih. Mislim da sam večeras baš to osjetila. Susret svjetova.
Odlazim na groblje godinama, kada za to osjetim potrebu, obilježavamo godišnjice smrti, dane rođenja, blagdane. Ali danas mi je sve izgledalo nekako drugačije.
Dok sam bila mlađa plašila sam se ići na groblje u večernjim satima, uvijek idem sama, a danas sam još slagala gladiole u vaze i palila svijeće, a otkucalo je osam i po. I nije me bilo strah. Zaustavljena u neprolaznosti pogleda prema nebu.
Molitvom uz svjetlost bijelih lampiona napustila sam groblje.
Vraćam se u prolaznost. Spokojna. Tiha.
Do slijedećeg posjeta.
Post je objavljen 25.07.2006. u 22:45 sati.