Želim prodrijeti u jezgru grada
koji ima pravu gustoću ostajanja.
U ovom iznadnivovnom prostoru
previše je bijesa
i moram nešto uništiti.
Ja sam demonski junak,
Pizdim samo jer se
brinem za neurone.
U podnožju visine
vezane su sile koje čekaju
znak ispucavanja,
Kao ispred vlaka.
Riječi utjehe mogu se vrtit ko reklama,
to ne želim čuti.
Idem u dubine, u kore gdje me svašta čeka
Orao me kljuca,
Jebo mu ja mater.
Želim prodrijeti u jezgru grada,
kao farovi..
tu ću noćas ostati.
Post je objavljen 25.07.2006. u 16:10 sati.