Originalna zamisao o filmskoj verziji kultnog Prattovog romana nastala je 1997. godine. Naknadno je odlučeno da će roman "Corto Maltese u Sibiru" dobiti svoju dugometražnu verziju. Paralelno su producirane i TV verzije ostalih Cortovih avantura ("Balada o slanom moru", "Banana Conga", "Zlatna kuća Samarkanda", "U znaku Jarca" itd.). Film "Corto Maltese u Sibiru" prikazan je prvi put 25. rujna 2002., dok su TV serije počele biti prikazivane 2003. godine.

Nema se tu puno za reć. Corto Maltese je puno, puno više od strip junaka. Fatalan, kao muškarci kakvih nigdje više nema. Pasivan i erotičan, kao žene koje postoje još samo u mašti onih čiji je ukus dovoljno promišljen i drukčiji.
Slutim nekako, da je Hugo Pratt u njega pretočio sve što je sam bio ili htio postat. Svo svoje znanje i umješnost pretočio je u prekrasne, sanjarske crteže dostojne da mu priskrbe naziv možda najvećeg ilustratora prošlog stoljeća, fabule dostojne da ih se nazove avanturama u pravom smislu te riječi. Film je vjerno prenio izvorni feeling stripa (u kolikoj je mjeri to bilo moguće za jedan tako dinamičan medij, dok su Prattovi stripovi mahom statični i s minimalnim dijalogom) i vjerujem da su Pascal Morelli i njegova ekipa trudom i cjepidlačenjem pri stvaranju ovog crtića začepili usta svim skepticima i puritancima aka Cortovim obožavateljima kojima je ideja o izradi dugometražnog crtanog filma sa njihovim toliko obožavanim likom bila više nego bogohulna.
Bila sam zaljubljena u Corta Maltesea. Još sam. Nadam se, nekako, u svojoj blesavoj glavi, da je onakva vrsta romantike, romantika kakva bi samo smjela postojati, lišena suvišnih riječi, pa time i banalnosti, još uvijek moguća. Možda ne sad, i pod ovim nebom, ali...možda, možda je moguće sanjati otvorenih očiju.

Post je objavljen 25.07.2006. u 16:10 sati.