Dragi moj Laerte,
...Opredijelio si se da ukines razliku izmedju htijenja i cina.Mnogi su vec oslobodjeni zivota.Uspomene na nase zelje,na one sto smo ih zeljeli dok sunce pece i na mirnom moru odbljeskuju svjetlaci,nisu nam vise stvarne.Ono na sta prisegnusmo dragima,dovedeno je u pitanje,kao i samo to da li cemo ih sutra vidjeti...Ne prepustiti se gnjecavom siloku ocaja,postaje zadatak nad kojim nase pognute glave,kao djaka na popravnom,panicno klimaju...Negdje,malo podalje,zvizdi lutajuca mina,koja ce probiti krov ljudske nastambe i zapaliti je.Ostaje nam samo toliko vremena,da pozelimo da su se ljudi iz te kuce nocas sklonili drugamo,i da ce na tu,drugu kucu,mina pasti drugi put,kada i njeni domacini budu otisli drugdje.Mozda ce biti ovdje,kod nas...
(Milan Milisic-"RATNE BILJESKE",IX-X-1991.)
Post je objavljen 25.07.2006. u 14:35 sati.