...Ali,nisu svi strazari bili zadojeni krvlju i mrznjom.Bilo je tu i nekoliko dobrih ljudi,postenih Srba.Ali,takve bi najcesce,poslije nekoliko dana provedenih u"Omarskoj"slali na ratista,negdje tamo na Derventu ili Gradacac.Za njih se vise nista nije culo.Jedan od takvih,koji je najduze ostao u logoru,bio je i Stole,covjek iz grada,koga su svi mjestani Prijedora dobro poznavali.Radio je kao trgovac u prodavnici
"Koka",pa su ga svi zatocenici zvali Stole iz"Koke".Pomagao je svojim sugradjanima onoliko koliko je mogao i smio.Srbi su znali da kaznjavaju i Srbe,koji su pomagali Muslimanima i Hrvatima,znao je to dobro Stole.Tako su jedanput u logor"Omarska"priveli i troje Srba za koje su tvrdili da su pomagali"onima drugima":Igora Kondica,njegovu suprugu Jadranku i Draska Lujica zvanog"Luja".
Jadranka je tek nakon dva mjeseca pustena kuci.Luja je poslije 15 dana prebacen u istrazni zatvor u Banja Luku,a Igora,ciji je otac bio rodjen bas tu,u Omarskoj,nakon nekoliko dana stravicnog zlostavljanja su ubili.
Najbolji od svih strazara bio je Zeljko zvani Dzigi,cetrdesetogodisnjak,suvlasnik benzinske pumpe u Omarskoj.Taj nikada nikoga nije udario.Strazarsko mjesto mu je bilo ispod prozora Djemine spavaonice.Cesto je znao kroz razbijeni prozor spavaonice ubacivati komade kruha,poneku svjeze ubranu sljivu.Djemo ga je dobro poznavao od ranije,cak stavise,bili su i prijatelji.Prvi dan kada je kao strazar dosao u logor"Omarska",pozvao je Djemu i rekao mu onako pred svim zatocenicima:
-Djemo,ti si zarobljenik,ja sam strazar,ti si bio moj prijatelj i to ces i ostati-pri tom mu stegnuvsi jako ruku.
-Sto budem mogao ja cu ti pomoci,ali...ne ocekuj cudo.
Ucinilo se Djemi da mu se jedna suza skotrljala niz neizbrijano lice.Kasnije je od kuce donosio hranu i krisom je dodavao Djemi.Za vrijeme rucka,ponekad bi ga vodio u restoran i davao mu da jede mnogo vise od onoga sto ga je redovno sledovalo.Donosio mu je poruke od kuce,od Alme i Denija.Prvi mu je javio da mu je sin Ari pusten iz logora"Trnopolje"...
...-Molim te,ti se cuvaj.Vjeruj mi,da svaki puta kada dodjem u smjenu prvo pogledam spiskove.
(Pri tom misleci na spiskove logorasa za likvidaciju koje su pravili inspektori-ispitivaci i ostavljali ih strazarima).Kada bih slucajno ugledao tvoje ime na tom spisku,prvo bi mene morali...
Dzigi je inace bio u najzloglasnijoj smjeni."Krkanova smjena",kako su je zvali po komandiru smjene,nekom trblastom Krkanu.Zvali su ih jos i"smjena straha".
Najgori u toj smjeni bili su Paspalj i Soske,tako su ih ostali strazari zvali.Ljude su ubijali onako,bez ikakva razloga.Bilo je dovoljno samo da im se ne dopadne neka faca,neciji pokret i taj jadnik ne bi bio vise medju zivima.
Jednom su Bajramu Zgogu,igracu i treneru poznatog fudbalskog kluba"Rudar",dali 10 minuta vremena da im od ostalih zatocenika sakupi 200 njemackih maraka.(Ni oni sami nisu vjerovali u novac koji je njihova samozvana Srpska republika stampala)Nakon desetak minuta vratili su se i trazili mu novac.
-Nemam-rekao je Zgog,a nije ga ni trazio od ovih ljudi ovdje.Onda naredise onima okolo da se odmaknu od njega.Soske je ostao pored vrata,sa puskom"na gotovs"i prstom na obaracu.Paspalj je prisao Zgogu i tako ga krvnicki tukao,da su se onima okolo cijepala srca.Zgog je,odjednom,skocio preko sklupcanih tijela prenerazenih zatocenika,prisao jednom prozoru,digao ruke visoko i zamahnuo.Komadi stakla padali su okolo.Uzeo je jedno parce stakla i pokusao sebi da prereze vene na ruci,zeleci da radije tako skonca,nego u rukama ovoga silnika.Nekoliko logorasa je skocilo i sprijecilo ga u toj nakani.Poslije su ga Paspalj i Soske izveli napolje.Vise ga niko od logorasa nije vidio.
Drugom prilikom,u trenucima mrske naslade,jedan je od njih prisao Braci Burazerovicu,sluzbeniku
za vojna pitanja pri opstini,dok je ovaj poslije rucka sjedio sa ostalima na pisti i pitao ga:
-Jesi li ti onaj Braco sto radi na regrutaciji u vojnom odsjeku?
-Da,ja sam Braco-rece ovaj,glasom punim neke cudne slutnje.
-MAJKU LI TI TVOJU!NA REGRUTACIJI MENE NISI HTIO DA POSALJES U AUTO JEDINICU.E,SADA CU JA TEBE POSLATI KOD BOGA-i odvede ga tamo prema"bijeloj kuci"...
Kada su dovodili nove u logor,a to se dogadjalo skoro svaki dan,odmah su ih po izlasku iz kombija ili autobusa,docekivali palicama,priredjivali im krvave"dobrodoslice".Mnogi nikada nisu ni stigli do spavaonice,razbijali bi im lobanje o fasadnu ciglu na zgradi.Uzasan je bio taj zvuk lobanje koja puca,prska,kostiju koje se lome.Taj zvuk,izmijesan sa jaucima i kricima bola,duboko se zavlacio u utrobe ljudi unutra,pekao im bubne opne i,kao crni gavrani u jatima,nadlijetao cijelo Potkozarje...
Post je objavljen 25.07.2006. u 13:59 sati.