ON...ONA...I JOŠ PAR METARA...
Da li bi bilo pogrešno reći da si
pogriješio putem lutajući?
Šume i rijeke i bogovi i patuljci
U crvenim očima i kroz crvene zube
Osmijeha vremena...
Pokloni se svojim željama
U ogledalu i vodama
Nečujno šapni u uho velikoga
Istinu koju znaš o njoj
I tome koliko te voljela...
Štap u tvojim rukama
Kao potporanj tvojim nogama...
Kada si to točno postao pretežak samome sebi
Ili je tako teška tek spoznaja
I dugački sati tvog bivanja ?
Tvoje riječi nestaju pod lišćem
U vlazi i plijesni ispraznog govora
Dok puti te vode beskrajima
Tvojih lutanja.
Ona je tamo negdje!
Ona zna!
Ti dolaziš izgubljen i sam!
Ona nema vremena čekati više
Na stope pred svojim vratima
I poznato lice umiveno rosom
Spoznaje svojih grešaka...
Zarobljeno paučinom nastojanja i osjećaja..
Tvoje lice!
Ali ti ne priznaješ poraz
I nosiš glavu pobjednika
Na ramenima svojih čežnji i strahova.
Nju želiš, a ona je nestala
Sa zadnjim srpanjskim suncem
I očima kolovoza.
Pogriješio si još jednom
U kalkulaciji pravog trenutka
U razdaljini stope do stope
I dubini svojih koraka.
Znao si - ona neće čekati zauvijek..
Ali tebe ne muči istina..
Tek pobjegle misli u zaustavljenoj rečenici
Na tvojim usnama
Davne riječi za koje je trebala
Hrabrost, a ne strepnja...
Pred tobom su bunari
Još samo nekoliko metara
Voda i pročišćenje i tama..
Plam prve vatre tvog dana
I pronađena poruka...
Ti si odustao!
A ona je znala....
Copyright: / +Zero+ / 2006.
Post je objavljen 25.07.2006. u 14:19 sati.