Kad sam bila mala često sam imala plave prste. Od čega? Od one igre "leti, leti...". Ma to je ono kad kažiprstom svake ruke lupkaš po rubu stola ili nečeg sličnog i onda ti protivnik kaže neku životinju ili stvar koja leti ili ne leti. Dok lupkaš moraš bit koncentriran jer ako ovaj kaže "ptica" ti nastavljaš lupkat jer ptica fakat leti. Ako pak kaže "veš mašina" onda moraš brzo dići ruke jer potonja (zasad) ne leti.
I tako je prekjučer opet ta igra došla na repertoar dosadnog i sparnog nedjeljnog popodneva. Najdraži i ja smo se igrali a letio je...kanader! Prvo jedan, 877, a onda i drugi (866). Drito iznad krova moje kuće. Rek'o bi čovjek, brat bratu, par metara iznad dimnjaka. Zvuk je bio grozan. A gorilo je u zaleđu najdražeg mi grada koji teče. Jučer poslijepodne su navodno kanaderi opet bili u akciji (nisam ih vidjela svojim očima jer sam bila na kupanju). No, jutros malo prije sedme ure jedan je preletio iznad kuće i tako mi milozvučno prekinuo san. Koji je ionako bio mučan jer prevruće je za to, tako da se ne ljutim. Sve do maloprije ti žuti aviončići (danas ne znam koji broj su bili) letjeli su nad Rijekom i pomagali vatrogascima (njih 150-ak) koji su gasili taj požar, za kojeg je navodno kriva grmljavina.
A propos grmljavine, eto je i danas. Ali konačno je dovela i onu koju obično najavljuje: kišu. Trenutno padaju dosta guste kapi. Nadam se da će potrajati i da neće jednostavno napraviti još veću sparinu. U protivnom, neka pošalju još jedan kanader koji će se isprazniti nad mojim balkonom!
Kad sam već spomenula pražnjenje, prije čini mi se dvije godine, novinar HTV-ovog centra u Zadru, Ante Kolanović, na svojoj je koži osjetio kako to kanader gasi vatru. Naime, tijekom javljanja u Dnevnik od pola osam Antu je, ni krivog a valjda ni dužnog, zalio žuti aviončić. Scena je bila urnebesno smiješna. Kao da je u pitanju skrivena kamera a ne tada isuviše ozbiljan HTV-ov Dnevnik.