ovaj sam stih čula nekidan šetajući ulicom, bio mi je tako... stvaran...
"Ima nešto u tom što me nećeš..."
žao mi je što ne mogu ništa više reći, nekako su me ovi dani sparine potrošii, sve dobro je iz mene kao slamkom izvučeno, ostale su samo gluposti, nešto želja, ista stara privlačnost, malo megalomanije, otvorena knjiga na prvoj stranici, strah od prestanka snova, rage against the machine i potreba za nekim tko razumije.
Post je objavljen 25.07.2006. u 13:35 sati.