MALA NOĆNA TAJNA
Probudim se usred noći, a kurac mi stoji kao bandera i žari. Što ću sad? Nema izgleda ponovo zaspati dok ga ne likvidiram. Ženu bolje da ne budim, bolje da me zmija ujede. Slatka je žena, ali je strašna pri buđenju: tuče, grebe, i grize, divlja zvijer! Ujutro, kad moram, budim je izdaleka, drškom od metle. Dakle, od žene ništa, preostaje mi samo da si sam pomognem kako znam i umijem.
Recimo da odem u zahod i zakovrnem majmunu glavu da se pobljuje… Loša zamisao. Punac pati od prostate, ide na zahod svakih deset minuta, dvadeset i četiri sata, a onda ondje čita novine. Čita "24 sata", uči ih napamet. Uskačemo na zahod u onim rijetkim trenucima kada ga napusti, pa žurimo prije nego on ponovo zakuca na vrata. Živi u zahodu! Ne mogu ni u kupaonicu jer je ondje šogorica sirena, pola žena - pola riba. Stalno je u kadi, čita, sluša muziku, puši, zaspe, voda se ohladi, nađemo je plavih usnica… Kupanje moramo najavljivati šest sati unaprijed da se stigne ona iskupati prije toga. Nema kutka u stanu gdje bih se mogao osamiti, jer danju posvuda jure djeca, a noću se punica budi u svaka doba i nervozna od nesanice šeće naokolo. Da idem u gluho doba noći u podrum, među narkomane?
Lako ženama! Kada se njima užari međunožje, ubace prstić, pa malo mmmmmmm! i gotovo. Sve čisto i bez tragova. A mi, jadni muški?! Kad svršim iz mene kulja, šprica u vis i na sve strane, ulijepim i sebe i sve oko sebe.
No i tome sam doskočio, nevolja me natjerala. Nije ovo prvi put da mi se tako nešto dogodilo. Spas je u čarapama. Čarape treba nositi stalno, i u krevetu, i mijenjati ih što rjeđe, da su što smrdljivije. Kad se probudim ovako s banderom, nataknem na nju prvo jednu čarapu, pa drugu, pa MMMMMMMM! Udri! Žena ionako spava da je ni top ne bi mogao probuditi. (Top ne bi, ali moje hrkanje bi.) A čarape još i vonjaju kao nepatvoreno žensko! Pa kad svršim AAAAAA! - sve to lijepo ostane unutra, pa ga još i obrišem dok ih skidam i bacim ih pored kreveta.
Ujutro dođe punica, pokupi čarape, pa s njima pravo u vešmašinu. Podiže ih s poda drvenom hvataljkom, nosi preko stana držeći ih daleko ispred sebe; ne bi ih rukama dotaknula, a kamoli pomirisala. Odlično! Moja mala tajna je zauvijek sigurna.
Post je objavljen 25.07.2006. u 13:24 sati.