Pridonoseći ljepoti sutona
posljednjim kapima svog života
mislima zaokupljena
stajala je slomljena.
Nebo je krvarilo njenu tugu
i ona se nasmiješila,
naivno je predala svu bol
varljivom suncu.
Zatvorila je oči
i osjetila sreću
zadnje kapi života napuštale su je
a ona se samo smijala.
Nebo je ubrzo zaogrnula tama
a njeno srce tužna pjesma,
stajala je nesigurna i sama
kao kakva latica mala.
Potom je napusti nada
ona koja umire zadnja
izdahne bez puno truda
misleći na njega.
Posljednju kap krvi njemu je dala
Posljednja misao,suza i riječ,
posljednja nada za njega je živjela,
za njega umrla.
Sutradan kiša je padala
krvareći tugu mlade duše
povorka tužna je plakala
i protivila se vjetru što puše.
Odvojeno od svih
išao je jedan mladić
pognute glave i
zamišljenog pogleda...
Pokopali su mlado tijelo,
mladićevo lice bilo je bijelo
na grobu njenom je pisalo:
"Rođena iz ljubavi
hranila se maštom
umrla u tišini
u ljubavnom muku!"
Shvativši tad u sebi
što je moglo biti
samo njegovo
pusti suze neka teku i jedna padne na grob
gdje rocvjeta ruža.
...
Ruža je još uvijek tu,
neumorno,krvavo cvijeta,
Za neko drugo mjesto i vrijeme
u ruži se rodila nada!!!
.............pjesma je napisana 25.12.2003
Post je objavljen 24.07.2006. u 23:02 sati.