Marketing
Di che cosa c` innamoriamo, cara mio?
Naslov, hm naslov znači „U što se zaljubljujemo, dragi moj?“...i nema nikakve veze sa postom, al jebiga kao da znam odgovor na to pitanje...možda, u ništa?
Evo već para dana visim na kompu samo čitam vaše umotvorine i komentiram, bez ikakve želje za osobnim izričajem...al odlučila sam ipak nešto napisat, ne obećajem da će biti imalo suvislo ili da će uopće imati ikakav smisao, al nisam li uvijek takva?
Neki dan me jedna osoba ( „But all things move toward their end/All things move toward their their end/On that you can be sure“) pitala odakle mi inspiracija za pjesme...i nisam znala odgovoriti, pa sam se zapitala...zbilja, odakle meni inspiracija za nešto toliko nesuvislo da to ponekad ni ja sama ne razumijem baš najbolje?
samo sam sigurna u jednu činjenicu, a to je da sam sve što sam stavila na papir napisala u nekom mračno/tužno/živčano/depresivno/bijesnom raspoloženju..oh, zaboravih; u tjeskobi i potpunoj samoći...samo u trenucima kad se ne bojm ostati sama sa sobom, svojim mislima i snovima...samo onda mogu pisati, možda pod pritiskom podsvijesti možda u traženju nekog puta puta prema boljem cilju...ili puta prema dolje, prema krajnjem uništenju?
Jer već se dugo borim sa time da definiram sebe samu, al ta borba izgleda nikada neće završiti...jer nedavno sam shvatila (ili se barem nadam da jesam) da ja jednostavno ne mogu biti sretna...ne zbiljski iskreno potpuno sretna...i nije stvar u životu i problemima u koje me dovodi i izvodi, nije stvar u tome da mi se ništa lijepo ne događa...jer ima i onih kojima nije potrebno baš ništa specijalno da bi osjećali ushit, tu dragocijenu notu radosti...a ja ne mogu biti iskreno sretna čak ni kada je sve u najboljem redu...
shvatila sam to tek nedavno, shvatila sam da sam izgubila poantu, cilj kojem sam težila od pamtivijeka..oduvijek, moja je želja bila biti voljenom, samo na trenutak osjećati da je nešto posvećeno meni...a kada se to i dogodilo shvatila sam da ni tada nisam sretna, ne nisam bila sretna... potajice sam željela ponovno osjećati bol, žudjela sam za nijemom utjehom praznog papira i besmislenih riječi pjesama...žalila sam za svojom prijateljicom depresivom, svojim tjeskobnim rečenicama...ah, puste želje mojeg mazohističkog ega...Bože, ne misli on ozbiljno...
~...picture I`m a dreamer
I`ll take you deeper
down to the sleepy glow...~
ta ista osoba pitala me da li su pjesme posvećene nekome...al ovaj sam odgovor znala, bilo je to kratko ne...a on mi ne vjeruje da nisu o nekome, nekome posebnom...
ali u to sam sigurna, to je jedino u što je moja podvojena ličnost sigurna, to je jedino ne koje moj alter ego ne može promijeniti...
a opet, komu sam ih onda pisala??
Za snove/iluzije/maštu?
Za ljubav?
~The sun to me is dark
And silent as the moon~
ne znam,zaista nemogu shvatiti samu sebe..
samo me strah, da nije stvar u tome što ne pišem pjesme realnim osobama, možda je stvar u tome da mi do nikoga nije stalo toliko da mu posvetim riječi, njih, tako moćne...?
ili, ili mi je previše stalo?
~...the pictures have all been washed in black
Tattooed everything,
All the love gone bad
Turned my world to black...~
Već dugo nisam napisala ništa u što sam uložila osjećaje, već neko vrijeme se osjećam kao bezosjećajna ljuska...kao nešto što nikad nisam bila, ja melankolično derište, pa najednom toliko hladna?
~...What have I become
My sweetest friend
Everyone I know goes away
In the end...~
Ne znam...oh, toliko sam već puta ponovila te dvije riječi da se počinjem osjećati kao glupača, al stvarno ne znam što mi je, što se desilo s mojim snovima i mojim životom...
Kao da je sve nestalo...
~...If NOTHING is EVERYTHING, I`ll have it ALL...~
evo, da samo malo nadopunim post...idem na more i tamo sam cijeli 8. mjesec (bez interneta...šmrc)...falit ćete mi vi i vaši divni komentari...
ali, jebiga vidjet ćemo se opet, tamo gdje anđeli ljube demone...
sve vas volim, uživajte, puse...
~...I'm not ready to make nice,
I'm not ready to back down,
I'm still mad as hell
And I don't have time
To go round and round and round
It's too late to make it right
I probably wouldn't if I could...~
Post je objavljen 24.07.2006. u 19:16 sati.