Marketing
E sad je bilo dosta… vrijeme je za moćnu čaroliju!
Stvarno, što je previše, previše je! Odlučio sam upotrijebiti moćnu čaroliju i zaštititi otoke od smeća!
Otišli smo na još jedno skupljanje blaga, ovaj put na Zmajan. Krasna mala uvalica, zelenilo, cvrčci, voda bistra da ju samo sanjati možeš – a obala puna odbačenog blaga. Ovaj put smo napunili pet velikih vreća, koliko je stalo u čamac, ali još je toliko ostalo – za ostale sakupljače, nek’ se nađe.
I onda, kad smo se vraćali nazad, sine meni ideja! Postavit ću čaroliju, nevidljivu ali moćnu, tako da nikome ne padne na um ništa drugo osim onoga što mu cvrčci pjevaju i vjetar šapuće u uho.
Pa smo se uhvatili posla, moj junior i ja. Odabrali smo jedan mali otočić (neću reći koji – neka ga nađu samo odabrani), i jedan plato, odmah do mora. Na tom smo mjestu u dva dana izgradili “sunčani labirint”. E, to vam je moćna magija, taj labirint. 
Ovaj naš, čuvar otoka, napravljen je od kamenja, u travi. Kad stojiš na ulazu, gledaš prema istoku, moru i izlazu iz Šibenskog kanala.
Nismo ga mogli fotografirati odozgora, ali vidi se i ovako. Po mom proračunu, pretumbali smo oko tri tone kamenja da bismo ga izgradili. Ali, sad je tamo, stoji, i nitko ga valjda neće dirati.
Kad sam ga otvarao, spojio sam nebo i zemlju jednom velikom sunčanom zrakom. Ona sad prelazi preko mora i svakom čovjeku kojeg dodirne ispravlja krivulje u glavi koje bi ga inače natjerale da odbaci svoje blago negdje na nekom pustom otoku.
Nadam se da će funkcionirati. Mora! Ako se slučajno nađete tamo (a opet neću reći gdje, jer odabrani moraju sami pronaći put do labirinta) stanite, usidrite se, prohodajte njime. Tako ćete dodati svoj žarak toj sunčanoj zraci i ona će sigurnije čuvati otoke.
A ima i još nešto, jako, jako važno! Ne znam jesam li nesvjesno prizvao svoje prijatelje iz morskih dubina ili su sami od sebe osjetili stvaranje snažne čarolije. U svakom slučaju, bili su tamo, pozdravili otvaranje sunčanog labirinta i posvjedočili još jednom da su ljudi pretjerali i da je krajnje vrijeme da prestanu.
Dragi, dragi dupini! Dugo se nismo sreli tako blizu, još tamo od “Dupinovog sna”. Tek danas sam shvatio koliko su mi nedostajali i koliko cijelo vrijeme čeznem za njima.
Post je objavljen 24.07.2006. u 15:18 sati.