Ljuta i bjesna što se netko usudio poremetiti moje planove upustila sam se u dboboj s nepoznatim dečkom bez imalo razmišljanaj.
JA :Borimo se ...nadam se da si spreman umrijeti.
NEPOZNATI DEČKO: Nećeš me ubiti, borićemo se no ovo nije mjesto za to
JA: Svejedno mi je gdje ću te ubiti samo reci mjesto.
NEPOZNATI DEČKO: ti baš neodustaješ od te ideje da me ubiješ. To je lakše reći nego učiniti Anna.
Ostala sam zapanjena "kako zna moje pravo ime" pitala sam sekada mi je on prišao
NEPOZNATI DEČKO: Hajdemo do mjesta za borbu.
uhvatio me je za ruku i sljedei trenutak smo bili na nekakvoj livadi zajedno sa njegovim sljedbenicima u plavim pelerinama . Imala sam osjećaj da je ovo mjesto samo iluzija zapravo negdje u sebi sam znala da je to sve iluzija. željela sam znati skim imam posla i dobiti odgovor na pitanje "Kako je znao moje pravo ime" zato sam mu pokušala ući u misli no on je blokirao moj pokušaj, prvi put nakon dugo vremena mi se dogodilo da nisam uspijela nekome uči u um.
NEPOZNATI DEČKO:Radije me pitaj to što želiš znati inače drugčije nećeš dobiti odgovore na svoja pitanja
JA:Uredu kako si znao moje pravo ime?
NEPOZNATI DEČKO: Znam ja puno toga o tebi Anna između ostaloga znam da ti nisi zla .
JA : Daj da te naučim nečem prije nego što umreš " Nepostoji dobro i zlo, postoji samo moć i oni preslabi da ju slijede"
NEPOZNATI DEČKO: To nije tvoja izreka nego Voldemortova.
JA:Da, i ?To je jedina istina koju je rekao u svojem cijelom životu. Njega više nema pa me nemože tužiti za krađu.
NEPOZNATI DEČKO: U redu kako god ti kažeš, no prije nego ovaj dvoboj započne pošto ja znam tvoje ime i ti bi trebala znati moje.
JA: Da , trebala bi znati koje ću ti ime staviti na grob.
NEPOZNATI DEČKO: Opet ti s tim , baš si tvrdoglava. no dobro ja sam Dalen.
Post je objavljen 24.07.2006. u 13:48 sati.