Mrtva sam umorna, ali to je onaj ugodan umor od lijepo provedene nedjelje na izletu! Zakoniti je delal jučer pa sam se ja uputila sa frendicom na Kupu, njeni imaju tam vikendicu odma do rijeke. uzela sam i pesa sa sobom da ja vidim kak to labradori vole vodu. I frendica ima pesa pa ajde da ih malo iskupamo.
I bilo je krasno! Doduše, Kupa je puna brzaka tam gdi smo se mi utaborili, tak da nemreš plivat jer te previše nosi, ali smo se namakale ko penzićke, a pesi su ronili kamenje (koji smijeh), i naravno, nije moglo proći bez lokalnog luđaka koji je hodal po plaži sa ručnikom omotanim oko glave ko turbanom i pjeval cijelo vrijeme.
Repertoar je bio od dražena zečića do tine turner, ali sve izvedeno kao folk verzija. časna riječ, tip je svaku pjesmu otpjeval ko da je narodnjak. Tak nas je masiral s prisilnim koncertom dobra dva sata, pesi su režali na njega a on je u pokušaju da ih odobrovolji hitil štap u rijeku i pogodil bapca kaj se brčkal u plićaku.
Na kraju su mi popustili živci pa sam ga lepo zamolila da ode nekam drugam pjevat jer je nama dosta koncerta. I nećete vjerovat, otišel je ali nam je prije toga uputio pitanje da li želimo potonuti s njim kao titanik (?!?)...
Posle smo se nahrdali roštilja, lubenice, kolača, onak kak to već ide – dok ti nije zlo.
A jutros me probudila takva glavobolja da sam mislila da mi je zakoniti celu noć udaral s pneumatskim čekićem po glavu umjesto da je pristojno njonjal pokraj mene. Nisam ga mogla optužit za glavobolju pa sam se uputila na posel malo tam kukat.
Dajte mi recite, jeste i vi meter(e)opati??? mene to jako muči, čim je neka promjena vremena glava me rastura. sama sebi zvučim ko neka baba kaj se žali na išijas, kurje oči i kaj ja znam kaj, al zbilja me boli.
cvil, cvil, cvil....
Još za kraj, već neko vrijeme hoću prokomentirati onu seriju CSI: Miami kaj se daje na hateveju.
Danas je baš na programu.
Mislim, serija je fikcija, al pretjerali su!!!
Prvo, patetike na sve strane, onaj glavni crvenokosi šef vrhunske skupine forenzičara-detektiva-psihologa-kriminalista-balističara-patologa uvijek ima plačnu facu, stalno nekaj cvili nad žrtvama i sve zove «partner» ili «buddy». Dotični Horejšio uvijek ima sunčane naočale nutra i vani, po noći i po danu, valda da sakrije krvave oči jer je plakal nad sudbinom žrtava.
Dalje, svi su oni stručnjaci za metke, bube, biljke, ljude, tlo, zrak, mehaniku, nautiku, kemiju, biologiju, uz sve i vrsni psiholozi, psihijatri i nadasve humanisti.
Onda oni na temelju vlati trave koja se nalazila u žrtvinom uhu pronađu ubojicu u susjednoj državi jer ta vrsta trave raste samo na jednom posebnom mjestu i nigdi više na svijetu a ubojica se valjal po toj travi i još se valja jer moraju još tih travki na njemu nać i na temelju toga ga poslat u zatvor na 86 godina.
I moj osobni favorit: njihove baze podataka! Tam pak ima sve o svakome, uvek nađu sumnjivca po mikroskopskom djeliću otiska prsta i onda na ekranu vidiš cijeli dosje u kojem piše sve o njemu od gubitka djevičanstva do toga kaj je jučer jel. Pa ko to skuplja? Ili kod njih ljudi svaki dan prijavljuju policiji kaj delaju. Ono, javljam vam da sam u zadnjih par mjeseci počel ići u kockarnicu i imam ljubavnicu. E, da i nemojte zaboravit u dosje stavit moje uzorke kose, sline, noktiju na nožnim prstima, dlačica iz uha, otiska prstiju, dlanova, rendgenske slike svih lomova kostiju, zubala i fotografije svih madeža i tetovaža.
Ja ih gledam i živciram se, ali nemrem okrenut program, to je jače od mene, MORAM gledat. I nemojte mi reći da ih jednostavno NE gledam jer nemrem okrenut program, to je onaj mazohistički dio mene kaj se voli mučit.
Post je objavljen 24.07.2006. u 13:56 sati.