..sjetila se svoje prošlosti i prvi put oprostila sebi: krivica nije bila njezina nego dječakova koji je zbog svoje nesigurnosti odustao pri 1.pokušaju. bili su djeca, a djeca tako reagiraju -ni ona ni dječak nisu pogriješili, a to joj je donijelo veliko olakšanje, počela se bolje osjećati, nije ona propustila svoju prvu priliku u životu. svi tako rade i to se svima događa, to je dio inicijacije ljudskog bića u potrazi za svojom drugom polovicom...
..ako je on doista muškarac kakvim ga je zamišljala, neće se uplašiti njezine šutnje...
..postoji naziv za to: strast. ona može opisati ljepotu gromovitog susreta dviju osoba, ali se ne svodi samo na to. nalazi se i u uzbuđenju neočekivanoga, u želji da se nešto učini sa žarom, u izvjesnosti da će se ostvariti san. strast nam šalje signale koji nas vode u životu -a ja samo moram odgonetnuti te signale...
..ako se tako i dogodi, ako ga izgubim, bar sam dobila jedan sretan dan u životu. s obzirom na to kakav je svijet, jedan sretan dan gotovo je nalik čudu...
..ljubav nije u drugome nego u nama; mi je budimo. no za to buđenje potreban nam je drugi. svijet ima smisla samo ako imamo s kim podijeliti svoje osjećaje...
..u zaljubljenosti prestajemo jesti, spavati, raditi, izgubimo mir. mnogi se prestraše jer, kada se ona pojavi, poruši sve na što naiđe.
nitko ne želi da mu se svijet pretvori u kaos. zato mnogi ljudi uspijevaju prevladati tu prijetnju i nastoje održavati kuću, odnosno strukturu, koja je već trula. oni su inženjeri već preživjelih stvari.
drugi, pak, rade upravo obratno: predaju se bez razmišljanja, nastojeći u zaljubljenosti naći rješenja za sve svoje probleme. na druge ljude prebacuju odgovornost za svoju sreću, kao i krivnju za svu svoju moguću nesreću. uvijek su euforični jer se dogodilo nešto divno, ili deprimirani jer im je nešto neočekivano sve uništilo.
udaljiti se od zaljubljenosti, ili joj se slijepo predati -što je od toga manje pogubno?
ne znam...
..vi nemate ništa posebno, ništa što bih mogao objasniti. međutim -i u tome je tajna života -ne uspijevam misliti ni na što drugo...
..već je otkrila divovski svijet fantazija koji nastanjuje ljudsku dušu. no svi su bili naviknutina svoje svjetove i nikada je nisu zatražili 'odvedite me odavde'. upravo suprotno, htjeli su nju povesti sa sobom...
..morate znati da osoba koja je sa vama postoji. mislite na nju! pomislite želi li ona viski, džin ili kavu. Pitajte je što želi!....ponašala se kao da je oduvijek znala da je to prvi korak: prepoznati drugoga, znati da je ondje...
..da, voljela sam. mnogo sam voljela. toliko sam voljela da bih se, kad je ljubav od mene zatražila poklon, prestrašila i pobjegla.
ne razumijem.
nije potrebno. učim vas, jer sam otkrila nešto što nisam znala. darivanje. davanje nečega što je naše. dati prije nego što tražimo nešto važno. vi imate moje blago: olovku kojok sam ispisala neke od svojih snova. ja imam vaše blago: željeznički vagon, dio djetinjstva koji niste proživjeli.
sada nosim sa sobom dio vaše prošlosti, a vi kod sebe čuvate dio moje sadašnjosti. to je dobro...
..nikada nisam shvaćao zašto čuvam taj vagon. da bi ga predao kao poklon jedne noći uz zapaljenu vatru u kaminu. odsad će ova kuća biti lakša...
..ne činite to. pričekajte tjedan dana. naučila sam da je čekanje najteži dio, a želim to i sama iskusiti-znati da ste sa mnom, čak i kad niste pored mene...
..duboka želj, stvarna želja je ona kada se želimo nekome približiti. nakon toga dolazi do djelovanja, muškarac i žena ulaze u igru, no ono što se događa prije -privlačnost koja ih je spojila -to je nemoguće objasniti. to je nedirnuta želja, želja u svome čistom stanju.
dok je želja još u svome čistom stanju, muškarac i žena zaljubljuju se u život, proživljavajući svaki trenutak svjesno i s dubokim poštovanjem, iščekujući neprestano pravi trenutak za sljedeće slavlje blagoslova.
tako se ljudi ne žure, ne požuruju događaje nesvjesnim djelovanjem. znaju da će se neizbježno pojaviti, da će ono istinsko uvijek naći načina da se objavi. kada trenutak stigne, oni ne oklijevaju, ne gube priliku, ne propuštaju nijedan čarobni trenutak jer poštuju važnost svake sekunde...
..s iskustvom koje je imala, znala je da sew djevojka vara: ljudi su htjeli o tome misliti jer su smatrali da cijeli svijet samo o tome misli...
..dovoljno je voljeti ga, biti s njim u mislima, i obojiti ovaj lijepi grad njegovim koracima, riječima, nježnošću. kada napustim ovu zemlju, ona će imati lice, ime sjećanje na jedan kamin. Sve ostalo što sam proživjela, sve teške stvari koje sam prošla, neće biti ništa u usporedbi s tim sjećanjem. voljela bih da mogu za njega učiniti ono što je on za mene učinio. mnogo sam razmišljala i shvatila da nisam slučajno ušla u onaj kafić; najvažnije susrete dogovore duše čak i prije no što se tijela ugledaju.
obično se ti susreti događaju kad stignemo do nekog ruba, kada moramo umrijeti i ponovno se emocionalno roditi. susreti nas očekuju - no u većini slučajeva izbjegavamo da se oni dogode. međutim, ako smo očajni, ako više nemamo što izgubiti, ili ako smo zaneseni životom, onda se ono nepoznato pokazuje, i naš svijet mijenja pravac.
svi znaju voljeti, jer su se rodili s tim darom. neki ljudi to provode prirodno, no većina mora ponovno naučiti, prisjetiti kako se voli, i svi -bez iznimke- moraju u vatri spaliti svoje prošle osjećaje, ponovno proživjeti radosti i boli, padove i obnavljanja, sve dok ne uspiju nazreti nit vodilju koja postoji kod novog susreta; da, postoji nit.
i tada tijela nauče govoriti jezikom duše...
..'upoznajemo se tek kada pronađemo svoje granice'....što je točno. ali je isto tako i pogrešno, jer nije važno saznati sve o sebi; čovjek nije stvoren samo da bi tragao za mudrošću, nego i da bi orao zemlju, očekivao kišu, sijao pšenicu i žnjeo zrnje, pekao kruh...
..susret žene sa samom sobom ozbiljno je opasna šala. božanski ples. kad se pronađemo, mi smo dvije božanske energije, dva svijeta što se sudaraju. ako pri tom susretu ne postoji potrebno uvažavanje, jedan svijet može uništiti drugi...
..pogledala je u muškarca kojemu se željela prepustiti, i odlučila je da mu nikada ne kaže što osjeća, jer ono što je sada osjećala nije imalo fizički, ni bilo kakav 2.oblik...
..želja se pobuđuje tako da se njezin objekt ne preda odmah...
..no ipak je ta ideja o 'predstavi' pomagala; pomagala da se pojavi pravi lik, i udaljavala mnoge lažne osobe koje u nama obitavaju...
..Citirao bih Platona, budući da se nalazim pred intelektualcem. Prema njemu, na početku stvaranja, muškarci i žene nisu bili isti kao danas; postojalo je samo jedno biće koje je bilo nisko, s jednim tijelom i vratom, no glava mu je imala dva lica, a svako je gledalo n a svoju stranu. kao da su 2 stvorenja bila zalijepljena leđima, s dva suprotna spolovila, s 4 ruke i 4 noge.
međutim, grčki su bogovi bili ljubomorni, jer su uvidjeli da stvorenje s 4 ruke više radi, 2 lica uvijek su sve vidjela i nisu ga mogli napasti ni prevariti, a s 4 noge nije bilo teško stajati ni dugo hodati. i što je bilo još opasnije: to je stvorenje imalo 2 različita spolovila, nitko mu nije bio potreban da bi se razmnožavalo.
tada reče zeus, najviši bog na Olimpu: imam plan kako će ti smrtnici izgubiti snagu...
i munjom prepolovi stvorenje na dvoje, stvorivši tako muškarca i ženu. to je uvelike povećalo stanovništvo svijeta, no istodobno ih zbunilo i oslabilo -jer su sada morali ponovno tražiti svoj izgubljeni dio, ponovno ga grliti, i u tom zagrljaju obnavljati stARu snagu i sposobnost da izbjegnu prijevaru, izdržljivost da hodaju dugim putem i da podnesu zamoran rad. zagrljaj u kojem se dva tijela ponovno spajaju...
..bio je to 1.pokušaj da uđete u moju dušu, i niste znali da li ste dobrodošli. no kako govori vaša priča, ljudi su bili razdvojeni i sada ponovno traže zagrljaj koji bi ih spojio. to je naš nagon. ali i razlog zbog kojeg možemo izdržati sve teške stvari što se pojavljuju u tome traganju. želim da me gledate, ali tako da to ne primijetim. prva je želja važna jer je skrivena, zabranjena, nedopuštena. vi ne znate da li se nalazite pred svojom izgubljenom polovicom, a ni ona to ne zna, no nešto vas privlači -potrebno je v j e r o v a t i da je to istina.
.. kad bi pogledao na svoj život, možda je proživio tek 2, 3 dana za kojih bi se probudio, pogledao sunce ili kišu, te osjetio sreću jer je jutro, samo sreću, bez ikakve želje, ne planirajući ništa i ne tražeći ništa zauzvrat. osim tih malobrojnih dana, ostatak svoga života potrošio je na snove, frustracije i ostvarenja, na želju da premaši sebe, na putovanja s onu stranu svojih granica; nije točno znao kome , ili čemu, ali život je proveo pokušavajući nešto dokazati...
..ne, želja je bila slobodan osjećaj, pušten u prostoru, koji je vibrirao, ispunjavajući život voljom - it to je bilo dovoljno, ta je volja gurala sve prema naprijed, rušila planine...
..osjetila je želju da mu kaže koliko ga voli. no to bi sve pokvarilo, mogao bi se uplašiti ili, što bi bilo još gore, mogla bi ga nagnati da joj kaže kako i on nju voli. a to nije htjela: sloboda njezine ljubavi bila je u tome da ništa ne traži, ništa ne očekuje...
tko može osjećati, zna da je moguće osjetiti zadovoljstvo prije nego što se neka osoba dotakne. riječi, pogledi, sve to sadrži tajnu plesa..
tko promatra i otkrije osobu o kojoj je uvijek sanjao, zna da se seksualna energija probudi prije samoga seksa. najveće zadovoljstvo nije seks nego strast kojom se on provodi. kad je ona snažna, seks dolazi na kraju plesa, no on nikada nije polazišna točka...
..tko je zaljubljen, vodi ljubav cijelo vrijeme, i onda kad je doista i ne vodi. kada se tijela sretnu, to je samo prelijevanje čaše. i mogu ostati zajedno satima, danima. mogu započeti ples 1 dana i završiti drugoga, ili čak i ne završiti od tolikog užitka. to nema ništa zajedničko s jedanaest minuta...
..naravno da je ljubomora normalna stvar, premda ju je život već naučio da je beskorisno smatrati da netko nekoga može posjedovati - tko u to vjeruje, želi samoga sebe varati. no, unatoč svemu.
najjača je ljubav ona koja može pokazati svu svoju slabost. ipak, ako je moja ljubav istinska (a ne samo način da se zabavim, zavaravam, ili da mi prođe vrijeme..), sloboda će pobijediti ljubomoru i bol koju ona stvara, jer je i bol dio prirodnog procesa. tko se bavi nekim sportom, zna: kada želimo postići savoj cilj, moramo biti spremni na dnevnu dozu boli i nezadovoljstva. u ppočetku je to neugodno i ne motivira, no kako vrijeme prolazi, shvatimo da je to dio procesa koji vodi našemu zadovoljstvu, i dođe trenutak u kojemu, kad imamo osjećaj da ono što radimo nema željeni učinak, više ne osjećamo bol.
opasno je fokusirati tu bol, dati joj ime osobe, neprestano je držati u mislima...
..no ako bi se njeno srce žalilo na odsutnost, ili na pogrešne riječi koje je izgovorila kada su bili zajedno ona bi samoj sebi rekla: ah vi o tome želite misliti? onda dobro, nastavite raditi što želite, ja ću se posvetiti važnijim stvarima....nastavila bi čitati ili...
..jedna od tih 'negativnih misli' bila je mogućnost da ga više neće vidjeti. s malo vježbe i puno strpljenja, ona ju je uspjel a pretvoriti u 'pozitivnu miso': kada ode, Ženeva će imati lice muškarca vrlo duge i pomalo stromodne kose, dječjeh smiješka i duboka glasa. ako je netko poslije mnogo god.upita kakvo je bilo mjesto koje je upoznala u svojoj mladosti, ona će moći odgovoriti: 'lijepo, sposobno da voli i da bude voljeno'...
..nakon toliko druženja s ljudima koji ovamo zalaze, došla sam do zaključka da ljudi koriste seks kao bilo koju drugu drogu: da bi pobjegli od stvarnosti, da bi zaboravili na probleme, da bi se opustili. a to je, kao i sve droge, štetno i destruktivno djelovanje...
..tko voli, ne ovisi o seksualnom činu da bi se osjećao dobro. dvoje ljudi koji su zajedno, i vole se, moraju uskladiti kazaljke upornošću i strpljenjem, uz igru....to je zbog obilja, jer je čaša vina tako puna da se prirodno prelila, jer je to posve neizbježno, jer ona prihvaća zov života, jer u tome trenutku, samo u tome trenutku ona gubi kontrolu.
..niste ovdje zbog tisuću franaak nego zbog osjećaja krivice, ovisnosti, zbog svojih kompleksa i nesigurnosti. to nije ni dobro ni loše, to je ljudska priroda...
POGOVOR
što mi se kod Paula Coelha najviše sviđa?
onaj osjećaj koji i ja dijelim i pronalazim na njegovim stranicama..
Ništa nije slučajno- da se izrazim na njegovom jeziku- No creo en el azar (nadam se da sam točno napisala)..
Nije to stvar praznovjerja niti neko čvrsto uvjerenje, to je samo izraz vjerovanja, vjere u dobro koje je skriveno iza mnogih zala koja doživimo, način da se ne izgubi nada, i zbog toga ono što daje tu posebnu snagu volje za suočavanje sa svijetom.
on razmišlja o vjeri u svim svojim oblicima, ili točnije na onu koja se ne može staviti u jedan kalup; cijeni sve Vjere ovog svijeta, sve što nije i ne želi biti prazno.
Post je objavljen 24.07.2006. u 13:08 sati.