Najbolji član Curling kluba Čudnovati Čunjaš - Stokuća, vratio se s uspješne trotjedne balkanske turneje. Osim što mi je donio novi šal "Bugari Junaci" koji sam izgubio na Planici 2003., dofurao je i hrpu bugarskih piva, pa se otelo. A kako sam dan prije isto bio otet kod Mekija na Bukovcu i njegovom legendarnom roštilju "Ako ne izgori 30 kvadratnih metara oko roštilja - onda je vatra zakurac" (Mašala vratine Meki!!!), došlo je vrijeme i za juhicu. Doma sam došao oko 11 navečer i ubacio pol fridža u lonac.
Jako volim kosti. Glodat ono bijelo žilavo a pogotovo onu leđnu moždinu. Mi smo to doma uvijek zvali samo "Moždina", i kad bi stari kuhao juhu nedjeljom za sljedeći tjedan, uvijek bi visio kraj stola i čekao da mi se tata smiluje i iz koske istovari mali ali zlatan sadržaj u vidu nečeg masnog ali preukusnog na kruh a onda bi ja sve to obilato posuo solju i proždro u tri zalogaja. Mrak. Kraj svijeta. Opće mi se poslije ne bi dalo jest...
Svjestan činjenice da sam time u sebe ubacio lopatu kolesterola postao sam puno kasnije, već sam i sam počeo kuhati razne juhe, ali mi nikad ne bi padalo na pamet da se žrtvujem i ne počastim tom delicijom. I tako, dok sam sinoć prao bijeli veš i razmišljao kako da vratim mamin fikus u život, juhica se krčkala na minimumu dobra dva sata. Već je bilo oko 1 ujutro kad sam išao prebavivat zlatnu tekućinu u manje posudice i tad mi je oko zapelo na sitnu ali dinamitnu koščicu iz koje je poput mile nabubrele bradavice izvirivala moždina i govorila mi - "Ribice, usisaj me... Popapaj me vruću, o ti veliki gladni medo..."
Hedonist u meni ne odbija takve izazove, izvadim je iz lonca i posrčem kroz kost topli sadržaj ko da pijem frape. I tako danas na poslu dok držim jezik u ledu, odnosno led na jeziku i ne uspijevam izgovarat konsonante, malo žalim za onim lijepim danima kad bi mi stari fino polako istovario moždinu na kruh i dao da jedem... Sva sreća da ovih mjeseci ne moram radit šalu na oralu, jer bi feeling bio kao da obrađujem bukovu dasku hladnom fleksericom.
Opet ja i reklame...
Nova reklama za Coca - Colu light.
Pijte kokakolu, ostvarite američki san. Ti jadni Ameri stvarno žive u nekom svom svijetu. Što god da radili u životu, oni bi samo htjeli da im se plješče. Kao zadnja scena u Titaniku. Američki san... Otići prije šefa s posla - ti si heroj, nazvati dečka prije nego on nazove tebe, kupiti cvijeće i hodati pred svima i na kraju - otvoriti bar na plaži. Idealna reklama za prosječne Hrvate. Koji promašaj...
Dobro da nisu rekli da kola ima mrak okus ko fanta. Da mrak okus, serem vam na sleng... "Buraz, kakva ti je fanta?" "Mmm, mrak ukusna". Ko tako govori?
Dva kratka, loša i moja:
Kako se zove podla riječanka?
RiZla
Kako će se zvat J - Lo kad ju ostavi dečko?
SedLo
Za sve one koji brinu kako su mi jaja (hvala), evo početka teksta o depilaciji muda koji ćete kompletno moć pročitat u novom Playboyu!
Jaja na brazilski
Dati počupati dlake s vlastitih testisa ljepljivom smjesom po tradicionalnom egipatskom receptu!? Tko bi normalan želio samom sebi nanijeti bol tako da silom prokrči šumarak s najboljih prijatelja svog najboljeg prijatelja? Dobro, osim porno-glumaca ili biciklista... Razmišljam tako naglas dok potpuno neopušten ležim na stolu kod simpatične dame srednjih godina koja u drugoj prostoriji nešto melje dok u ruci gnječi tajanstvenu smjesu od šećera i limuna. Porno-glumac nisam jer sam prvo htio završiti faks, a bicikl još nisam naučio voziti, što znači da ni neću. Ta znatiželja je tako prokleta stvar.
Post je objavljen 24.07.2006. u 11:51 sati.