Gaborone, Botswana
Ja sam trenutno u Johanesburgu i sve je pod kontrolom. Znam da sam vas "ostavio na cjedilu" malo više dana pa zato odmah nastavljamo priču tamo gdje smo i stali. Dakle, u Gaborone sam stigao oko 13 sati i smjestio se kod Vlade i Marijane Temšić, naših hrvata iz Splita koji žive, rade i djeluju u Gaboroneu nekih 17 godina već. Na njih su me uputili hrvati iz Lusake. Šta reći?! Marijana, Vlado i njihov sin Damir su me vrhunski ugostili u svojoj kući. Inače, oni se bave elektronikom i vlasnici su RTV servisa ovdje u Gaboroneu. Naravno, kao i uvijek, naše ljude zanima kako i kuda sam sve putovao a mene opet zanima kako to da su se oni odlučili doći, raditi i živjeti u africi.
U Gaboroneu sam ostao nekih dvadesetak dana jer mi se prije svega nigdje nije žurilo. Glavni cilj je bio dobijanje, sad već čuvene, južnoafričke vize i vjerovali ili ne nakon sedam dana nadjebavanja sa južnoafričkom ambasadom dali su mi vizu na 45 dana i to multi entry s tim da ne mogu nakon 45 dana produžiti vizu nego moram napustiti južnu afriku. S obzirom na te parametre meni nije odgovaralo ući u JAR prije 15. srpnja. Da bi dobio južnoafričku vizu puno su mi pomogli Vlado i Marijana koji su mi dali i garantno pismo i također sredili još jedno garantno pismo od naših hrvata iz Johanesburga.
Kao što sam rekao već, Marijana i Vlado i njihov sin Damir, ugostili su me kao kralja u njihovoj kući. Ljudi su prva liga. U Gaboroneu živi još nekolicina hrvata koje sam ja također upoznao. Tako sam upoznao Petru i Damira, Njegu i Nadu i Tomu. Svi oni imaju privatne automehaničarske radnje i bave se prijevozom. Upoznao sam i Ivicu i Mirnu Musić, hrvati koji su također dugo vremena u africi a zadnjih desetak godina su u Gaboroneu gdje imaju privatnu ginekološku ordinaciju, što hoće reći da su Ivica i Mirna doktori. E sada kako bi ja opisao to kako sam ja provodio dane u Gaboroneu.
Najčešće bi se probudio negdje oko 8 sati ujutro. Nakon doručka bi sjeo na motor i zaprašio malo u obilazak naših hrvata. Tako bi prvo svratio u servis kod Marijane i Vlade da vidim šta ima itd a onda bi otišao do Petre i Damira u njihov automehaničarski servis i tamo malo ćakulao a onda bi znali otić do Njege ili Tome u njihov sevis a za ručak bi se išlo najčešće u neki od shoping centara. Što se tiče Njege ima jedna zanimljivost. Naime, Njegu svi zovu Steve jer u ona vremena kad je Njego stupio sa svojom nogom na šareno afričko tlo prvo je došao u Zambiju i radio tamo Boga pitaj šta već.
Obzirom da su crnci imali velikih problema za izreći Njegino ime, Njego je onda sam sebe prozvao Steve i to je tako ostalo do dana današnjeg. Čak se i Njegin servis zove Steve's motors. Što se tiče Tome, on je svoj servis prozvao Croatia servis. Nekoliko puta smo Marijana, Vlado i ja bili kod Ivice i Mirne Musić na večeri. Zapisao bi da se ne zaboravi kako gospođa Musić prekrasno kuha i pravi je tata-mata u tome.
(nastavlja se...)
Post je objavljen 24.07.2006. u 11:44 sati.