Marketing
Goran Bregović i njegov orkestar
Ipak sam bila na koncertu Bregovića i njegova orkestra. Sama. Pa što, bila sam sama i na koncertu Miroslava Škore, dobila ulaznicu na nagradnjači i potegnula u Zagreb. Ulaznicu dobih. Ljubaznošću i dobrotom nečijom, kao zgoditak na lutriji. Ugodno iznenađena i sretna, izorganiziranom koordinacijom nekoliko osoba i moje obitelji, nađoh se u Stella Marisu u subotu u 9 navečer.
Kartodripce su glumile lijepe ATP hostese. Osiguravatelji (vrlo pristojni) nisu dopustili unošenje boca, te popih par gutljaja vode prije nego bocu ubacih u veliku crnu vreću na ulazu. Već sam unaprijed odredila gdje ću sjesti. Dovoljno blizu i dovoljno daleko. Našla mjesto u separeu. Ostadoh sama cijele večeri. Okružena mnoštvom. Dragom svom (koji je za to vrijeme šljakao u radnji) poslah iza pola 10 porukicu, MMS. Stadion ispunjen možda trećinu. Možda. Sjeverna tribina puna. Istočna i zapadna sporadično. Na "parketu" dva šanka i stotinjak ljudi. Nešto sitne dječice natjerivalo se po tepihu i zapinjalo po kablovima. Sve do 10 sati kapali su ljudi na stadion, polako ali sigurno. Neću vam ja ništa procjenjivati, ali skupilo se prilično ljudi. Više nego lani na Balaševiću, to je sigurno.
Efektan početak. Nakon što se mnoštvo već ponapijalo pive koja je tekla u potocima, i tih već pol sata nakon očekivanog početka koncerta, raja je počela sporadično fućkati. Kad. S istočne tribine zvuk trube propara zrak. Druga truba šalje odgovor sa zapadne tribine, zatim treća pa se javiše ostali duhači. Siđoše niz tribine, prođoše između ljudi na parketu i popeše se na pozornicu. I počeo dernek.
Tko je išao s očekivanjem da čuje pjesme Bijelog dugmeta, mogao je u tek tri-četiri izvedene pjesme prepoznati neke refrene. Makedonski, ciganski ritam. Koketiranje s tangom, na ciganski način. Red brzih stvari, malo laganica. Tri žene prekrasna glasa pjevale su fantastično. Da se naježiš. Koliko sam popamtila, jedna je Bugarka, a dvije Makedonke. U jednom je trenu Brega komentirao kako ženska ne može pjevati jer nije tišina. Čovječe dragi, pa ne možeš utišati raju koja stoji oko šanka i laprda. Nisu svi došli slušati...
Koncert je trajao dva sata, s dva bisa. Razglas izvrstan, uigranost besprijekorna. Kontakt s publikom jako dobar. Bregović je bio ugodno iznenađen reakcijom. U publici priličan broj stranaca. Dolje, pred pozornicom, plesalo se naveliko. Po tribinama, tek poneka grupica ili pojedinac.
Izuzetno mi je drago da sam bila. Čitala sam par članaka o Goranovoj filmskoj glazbi i inozemnoj karijeri, o njegovu orkestru za vjenčanja i sprovode. Sad sam riječi spojila s glazbom.
Ne znam da li ću moći uslugu i dobrotu vratiti istoj osobi, ali duboko vjerujem u ono njeno „darovi kruže i vraćaju se…“. Samo neka se dobro dalje širi, u valovima...
Post je objavljen 24.07.2006. u 09:52 sati.