Sad je tri ujutro. Isla sam leci u 6. Znaci istina je, vec sam se prebacila na hrvatsko spavanje, jer po tome - zaspala sam u ponoc i digla se u devet ujutro. Ovo se svake godine desi majke mi. Tjedan dana ranije ja budem kao zombi. Kao da me tijelo automatski prebaci tako da nemam "jet lag" kad stignem na svoju destinaciju - iako sam u jetlagu u americi ima vec tjedan dana haha.
Inace, imam tonu posla, koju stalno oduzivam, pogotovo sa diplomskim. To cu morat obaviti u iduca tri dana. Nema mi bijega. Evo sad cu se ponovo pre-pakirati. Izbaciti neke stvari i tako. U ostalim dogadanjima....
Danas sam imala svoje prvi pravi "odrasli" dogadaj. Sad cete se vi zapitati o cemu ja to pricam? Pa danas sam sama otisla u restoran na dorucak-potpuno solo. Inace nikad mi nije bila "greda" otici sama u kino, pocevsi kad je bilo Sesto Culo u kinima dok sam jos bila u srednjoj skoli u hrvatskoj, kad ga nitko nije htio ici vidjeti jer su ga vec vidjeli *ja sam kasnila ha*, tako sam ih sve poslala u PM i otisla sama vidjeti. Naravno mojim prikama je nepojmljivo sam sjediti u kinu - kao ono " ajme crnjaka nema s kime ici". Tj. opet glupi strah od sta ce drugi reci. Dok sam marendavala, razmisljala sam koliko smo ovisni o drugim ljudima. Idemo vani skupa, kupujemo skupa, idemo u kino u parovima te je tesko samostalno bilo sto uciniti, a da vas nije crnjak. Sto si stariji - navodno manje te briga. Iako imam dosta prijatelja koji jos uvijek nemogu u kino sami.
Tako sjedim ja za doruckom, sama, tako odrasla. Gledam oko sebe, dosta ljudi sjedi samo, dovolji su sami sebi. Jesmo li ikad dovoljni sami sebi? Zasto onda "patimo" za ljubavi, te da li uopce "patimo" radi vlastitih zelja ili zbog politike " kad mogu drugi zasto ne i ja?". Cudna je ta "ljubav" ili kako je vec zovu... :)
Jos jedan dokaz odrastanja jest - shvacanje tko si. U potpunosti. Od vrste muzike koju slusas, odjece, stila - vise nije vazno, nemoras se nikome dokazivati zasto ti volis zavrtiti Britney Spears ili koga vec. Nije vazno vise pokazati se kao alternativac da bi bio kewl i sta ja znam. Iako u tom pogledu uvijek sam bila na malo "off'" podrucju. Kad sam ja slusala hiphop, svi su jos bili na green day-u, sad kad su svi na hip hop-u ja sam na Arcade Fire itd... Tako nikad me nije bilo stid onog sto slusam. Najbolji primjer - Mandy Moore.
Neznam koliko ste upoznati s njom - osim njezinog prvog pop candy albuma, ali ja smatram da je jedna od taletiranijih americkih pjevacica i glumica, te nije izgubila svoj appeal sa starijima i mladezi, jer nikad nije izabrala put seksa i "kurvanjluka". Jeste li ikad pogledali film " A walk to remember". Ako niste - definitivno pogledajte. Takoder film "Saved".
Inace, cini mi se kao jedna od najzdravijih osoba na sceni, a osim toga je i prelijepa - a cak je i ne mrzim hahaha-zamisli to. :)
Zvijezde, iako nisu direktno zasluzne za odgoj neke osobe, moraju biti svjesne da cine razliku u zivotu nekome od 12-13 godina kad se ponasaju kao kurvetine na sceni ( bez uvrede nekima - ali to je kraca ruta prema "uspjehu"), tako je jako pohvalno kad mlada zvijezda odluci koristiti svoj sarm i karizmu umjesto svoje sposobnosti izvedbe fellacia (Jessica Simpson - novi video, samo pogledajte).
Toliko o tome...
Idem sad zujati po sobi, srediti je, pa opiturati kosu (boja kose mi je ono mrtva....mlitava, treba malo volumena). Onda ujutro cemo na kvarc komerc po malo melanome i onda doma raditi na diplomskom :).
A lot of work my friends, a lot... till next time :)
Post je objavljen 24.07.2006. u 08:48 sati.