Marketing
Viza, iza, za, a
Vratih se - doma???? - ne doma, vratih se u Piter... Zašto... Zato što je lijepo... Zato što je prljavo inspirativno, nered tjera čovjeka da uvede red u vlastitu glavu, a nepravednosti prisiljavaju na brušenje sustava vrijednosti. Na glancanje principa.
Viza - da ili ne za Hrvate - riješena je.
Pokušajmo napisati logičnu priču o mome malom putešestviju u Latviju!
Viza istječe 20. 7. Nama Hrvatima za boravke do mjesec dana ne treba viza nego pozivno pismo ili turistički vaučer. Vaučer imam u džepu već mjesec dana. Svejedno, trebam preći granicu, napustiti Rusiju i po logici stvari graničnici bi me trebali odmah pustiti nazad...
Dolazim na granicu s Latvijom. Ruske tete koje tamo rade se smiju, ne znaju kakva je to država Hrvatska
. "Pa gdje je ta Hrvatska?" Ja kažem da je to jedna od držva bivše Jugoslavije. Dajem im isprintan dokaz da mi ne treba viza (s web stranica Veleposlanstva Rusije u Hrvatskoj). Raspravljamo se, one ne znaju treba li mi viza, razgovaraju voki-tokijem, ni čovjek s druge strane voki-tokija ne zna. Odlaze one s mojim isprintanim dokazom, ja mislim da odlaze provjeriti - pa će se vratiti - ne želim imati problema, pa čekam njihovo zeleno svjetlo za povratak u Rusiju samo s turističkim vaučerom. Minute prolaze, one se ne vraćaju. Tražim ih po vlaku, policajac me tjera u moju kabinu:
"Sad će vam one doći. Pričekajte sekundu."
Čekam ja i više od sekunde, njih nema, a nema više ni moga pismenoga dokaza da mi ne treba viza
. Vlak kreće. Ja odlazim do Rige.
Veleposlanstvo Rusije u Rigi prima dokumente od 9 do 13 sati. Vlak stiže u 9. 45, trčim do ambasade. Tamo je ogroman red. Ako ne predam dokumente, mogu ih predati tek u petak, što znači da vizu mogu podići tek u utorak: frend je dobar, ali mi je neugodno ga toliko dana gnjaviti... Razgovaram s djelatnikom konzulata, govorim mu da mi viza ne treba. On me šalje konzulu. Čekam konzula 15-ak minuta, ne dočekam ga jer mi djelatnik dolazi reći da "Vi ste se samo htjela progurati preko reda. Hrvatima treba viza
." I svašta mi je još izgovorio.
Pošalje me na začelje reda. Nema šanse da stignem do 12. 30 predati dokumente.
Razgovaram s drugim djelatnikom ambasade, objašnjavam mu situaciju, da je "malo nezgodno", da je razlika između mene i ostalih ljudi u redu u tome što su svi oni:
1. iz Latvije ili
2. mogu vizu napraviti u bilo kojoj latvijskoj turističkoj agenciji: ja ne mogu: jer mi neće primiti turistički vaučer 
, vjerojatno jer nemam prijavljeno boravište u Latviji, a nisam iz SAD-a ili neke važnije države.
Smiluje se djelatnik, pušća me preko reda. No prvi djelatnik iz ove priče je ljut na mene "jer sam se htjela progurati preko reda". Šalju me (ponovno) na kraj reda:
"Čekajte do 12. 30."
Već je pola 12, ja se nadam da će me pustiti u 12. 30, kada svi odu. Sjedim na suncu, čitam, nadam se najboljem. Pola jedan je: "Ne primamo više dokumente za danas.
"
Ja ostajem stajati. Još jednom im objašnjavam situaciju. Napominjem im da mi ne treba viza. Oni su pravi ruski prasci: ne puštaju me: "Trebali ste računati na gužvu. Trebali ste doći ranije. Trebali ste..."
KAKO JA MOGU ZNATI DA ĆE BITI TAKVA GUŽVA, KAKO MOGU ZNATI DA PRIMAJU DOKUMENTE SAMO DO 12. 30 AKO NA WEB STRANICI PIŠE DA RADE DO 17 SATI?????
Ja se - od jada i bijesa - rasplačem
. Kažem im da ću napraviti skandal od toga kad se vratim u Hrvatsku. Da će se znati kako se Rusi ponašaju prema strancima... Kažem im da mi je sestra političarka (sorry, M. - bila sam očajna
) i da se bolje pripaze jer bi mogli dobiti po prstima.
Oni odlaze.
Vraćaju se po moj vaučer. Već je 13 sati.
Provjeravaju vaučer.
Vaučer je OK.
Kažu: "Vratite se u 15. 15. Vidjet ćemo možemo li tada uzeti vaše dokumente."
Vraćam se. Predajem dokumente. Prvi djelatnik, vrag ga odnio, mi govori: "Vidite, ipak smo vas primili."
JA SE OSJEĆAM KAO POTPUNO IDIOTKINJA.
Osim što sam morala platiti PUNO za vizu, ne mogu je dobiti bez zdravstvenoga osiguranja. To mi je treće zdravstveno osiguranje koje trenutno imam.
Sljedeći dan dobivam vizu.
Vikend provodim u prirodi s Latvijcima, uživam kako život može biti jednostavan i neopterećen.
U nedjelju navečer odlazim za Rusiju. Na granici Latvija-Rusija Latvijac me pita odakle sam. Ja kažem iz Hrvatske. Njegov kolega se osmjehuje i pita: "Odakle, iz Kostarike?!" I gleda me kao da sam s druge planete.
Na ulazu u Rusiju rade iste tete kao kad sam dolazila. Prepoznaju me. Pitaju me što sam napravila. Ja kažem da sam napravila vizu.
Draga teta Ruskinja kaže:
"Mi smo malo proučavali kad ste vi otišli. VAMA HRVATIMA NE TREBA VIZA."
Mene kao da je netko polio hladnom vodom.
IDIOTKINJA, tj. JA: "Vi znate da je vaša ignorancija meni zakomplicirala život?"
R. T. (Ruska teta na granici): "Znam. A što ćete... Znat ćete za sljedeći put."
I.: "Ali ja sam to znala i ovaj put!!!!! Vi niste. Vaše je ponašanje krajnje neodgovorno."
R. T. "A što ćete," smije se ona, glupača ruska
...
Sada sam u Petrogradu, s vizom koja mi nije trebala... Kraćih živaca i ponižena. Sama i glupasta sama sebi.
To je problem Rusije i sličnih sustava: ne ispadaju glupi oni koji taj sustav podržavaju, nego oni koji vide njegove mane i stupidnosti. I koji se baš zbog toga - čak i suviše - boje. Vraća mi se kao bumerang moja plašljivost i jedan od principa po kojima živim: "Najgora ljudska mana je glupost."
Žao mi je da sam žensko, žao mi je da imam dobroćudno lice kojega se nitko ne boji, žao mi je da nemam jake mišiće...
Tako mi i treba kad me strah rizika... Kad volim da su stvari by the book. Kad želim poštivati pravila države u kojoj boravim... 
puno pusa,
vaša, samo vaša, za koji tjedan...
pipi_piaf
Post je objavljen 24.07.2006. u 08:39 sati.