Ovih sam dana navršio 20 godina novinarskog rada. Puno je i za reći. Da sam pjevač, vjerojatno bi izdao cd best off, ali piskaralo sam i toga nema. Svaki dan je novi dan i novo dokazivanje. Počeo sam jednim tekstom o međunarodnom teniskom turniru juniorki u Osijeku, a u svojoj karijeri imao sam interviewe s najpoznatijim svjetskim sportašima, svim relevantnim hrvatskim političarima, glumcima i glazbenicima. No, pisao sam i o cijenama kupus i paprike na tržnici, za vrijeme rata i o tome kako rade trgovine i kako su opskrbljene recimo kaputima, odjećom. Kupuje li uopće to tko. Ono što također zanimljivo pisao čak za sarajevski "As" (prvi yu-tabloid), pa i za beogradski "Sport", sarajevske "Večernje novine", banjalučki "Glas", list vojvođanskih Mađara "Magyar Szo", naravno kod nas za Glas Slavonije, Jutarnji list od prvoga dana njegova izlaska, pa za Večernji list, bio urednik na radiju, komentator na lokalnoj televiziji, a sada pišem i za Glas Koncila. Bilo je tu još medija, ali ne bi o tome da ne bi do kraja otkrio identitet (ionako sam previše rekao).
Zašto sve ovo?! Pa da bi rekao nešto o današnjem novinarstvu. Neki dan je blogerica lolina hvalila Mirjanu Hrgu što je ova u vijestima rekla kako je izraelski napad divljački. Daju se epiteti s kojih pozicija? Čovjek opljačka banku, budala i zlikovac, ali ne stoji Pero Perić opljačkao banku, nego Kum Ante Gotovine opljačkao banku! Pa nije on opljačkao banku zato što je kum Ante Gotovine, nego zato što je budala ili je kompletna priča postavljena tako da se još malo opali po Anti. Površnost i senzacionalizam vladaju ovim novinarskim svijetom. Informacije se ne provjeravaju, daju se moronski pridjevi, ističe zlo, pokazuje krv. Sve to utječe na nas htjeli mi to ili ne. Mediji su moćni, koliko god mi mislili da im se možemo i znamo oduprijeti. Razliku najbolje osjete oni stariji od 30 godina jer se sjećaju novinarstva u bivšoj Jugi. Tamo se govorilo o uspjesima pojedinih tvornica, isticala prava radnika, dobri primjeri bratstva i jedinstva, kako je super ovo ili ono. Bile su to šarene laže i to je druga krajnost, ali baš zbog toga što smo mi narod krajnosti ovakvo novinarstvo smo zaslužili. Dajte našim novinarima da naprave dobru i pozitivnu vijest - nema šanse, a bilo bi dobro naći neku sredinu i uz loše stvari tražiti i one dobre primjere. Čisto da ovaj svijet skuži da ima nade za normalna čovjeka.
E pa Goldy, sretna ti 20-ta godišnjica ovog rašomona
Post je objavljen 24.07.2006. u 07:18 sati.