
Jednog lijepog ljetnog dana oko podne na rubu šume je vladala potpuna tišina. Ptice su svoje glavice sakrile pod krilo, sve je mirovalo. A onda zeba promoli glavicu i upita: “Konačno, što je to život?“ Ovo je teško pitanje sve pogodilo.
Ruža je upravo otvarala svoj pupoljak, brižno, laticu po laticu i reče:“Živoj je razvoj.“ Leptir nije tako duboko razmišljao. Letio je s cvijeta na cvijet pa reče: “Život je radost i sunce.“
Dolje u travi jedan se mrav mučio sa slamkom koja je bila deset puta veće od njega, pa reče:“Život nije ništa drugo doli posao i muka!“
Uto doleti pčela, koja se nasisla na slatkom cvijetu, pa reče:“Ne, život je posao i zabava!“ A gdje se vode toliki mudri razogvori mora i krtica nešto reći. Iz zemlje promoli glavu I reče:”Život? Život je borba u tami!”
I da nije počela padati sitna kiša skoro bi došlo do svađe. Kiša reče:“Život se sastoji od suza, od ničega doli suza.“ To rekavši uputi se prema moru. Tamo se veliki val svom snagom zaletio u stijenu i poče stenjati: “Život je kao uzaludna borba za slobodu!“ Visoko iznad vala majestetski je letio orao i doda: “Život, život je želja za visinama.“ Nedaleko od obale bila je vrba. Vjetar ju je već dobrano pognuo. Ona nato reče: “Život je klanjanje pred jačom silom.“
A onda je došla noć. Preko livade je prema šumi nečujno letila sova pa reče svojim hrapavim glasom:”Život znači iskoristiti prigodu dok drugi spavaju.” I opet je u šumi i na livadi zavladala potpuna tišina. Nakon nekon vremena putem dođe mladi čovjek. Umoran sjedne u travu, ispruži noge umorne od dugoga plesa i pića reče: ”Život je stalno traganje za srećom i dugi lanac sastavljen od razočaranja.” Odjednom se probudi jutarnje crvenilo, ispravi se i reče:”Kao što sam ja početak novoga dana, tako je život početak vječnosti!”
(Švedska bajka – prijevod I.Š.Baća)
Post je objavljen 24.07.2006. u 01:14 sati.