e pa trebala sam ići. sve je bilo dogovoreno. mislim s mojima. kupila sam i ruksak, živcirala se, probirala i pakirala stvari. i nekih 6 sati prije puta, kad je već pol tog bilo spakirano, mater je nazvala ćaću (jerbo su divorced) da se čuju oko tog. ćaća je došo dok se moja malenkost tuširala i ovi su jednoglasno odlučili da ne idem. moja malenkost, moji id, ego i super ego sad drhte, hodaju po tankoj žici živčanog sloma i smišljaju osvetu.
inače sam miroljubiva i većinu svog života šutim tim dvoma biološkim prethodnicama mene same, radim šta mi kažu i tehnički sam uvijek bila dobra ćerkica, koliko god se trudila prikazati drukčijom od tog.
nije stvar u nepuštanju, nije, ne. stvar je u činjenici da je ovo što su mi napravili isto kao da su me odvezli na vlak, otpratili, a onda ušli, "čuj, predomislili smo se" i izvukli me van.
jebemu enormno glupe argumente i hrđava objašnjenja.
"Pa nisi ni punoljetna" ----> idem sa svima koji su stariji----->"A da te neće zajebavat"
"Sve projekcije su naveče, a ti si maloljetna"
"ja sam bio sam na moru tek s 19 i drugi dan više nisam pričo s dečkima" ------>ja sam upravo došla sa samostalnog ljetovanja na koje ste me pustili, i nismo se nijednom posvađali
"imaš toliko presjedanja do tamo " -------> what the fuck??
"Tamo je high life , a ti si maloljetna" -----> a pag je obiteljski ručak???!?!?!?
možda ste primjetili konstantno ponavljanje riječi maloljetna. a po našemu zakonu osobe nakon navršene 16. smiju biti vani bez nadzora uz uvjet da ih roditelji prethodno puste.
na kraju, kad su vidjeli da nisam glupa (što me posebno uvrijedilo i porezalo jer im je trebalo 17 godina dokazivanja) ćaća je reko ne, ne, ja sam protiv, ljuti se na mene, ne ne mamu.
o pička ti tvoja ignorantska.
kipim. kipim skroz na skroz.
17 godina se telim za ocjene, ponašam se pristojno. Čuvam njihovu deriščad koja su, usput rečno, već sad duplo gora i bezobraznija, razmaženija, nadurenija i ljenja nego sam ja ikad bila, a vjerojatno i nego što ću ja ikad biti.
Nisam nikad pobjegla od kuće, probala ikakvu drogu, osim par dimova trave za što se ne može reći da si napušen, jer većinu iskašlješ. ne pušim a pijem u ograničenim količina i neredovito. uvijek dolazim kući na vrijeme i moj himen stoji čvrsto na svom mjestu.
pustili su me na more. jedina razlika je ta što sam na moru bila u apartmanu a tu bi bila u šatoru. to im je i glavno opravdanje.
mada, ako se mene pita, ako odeš van, npr. na Zrće (uzimam to jer mi je sad svježe, a vidjeh puno jebanja svih spolova u svim kombinacijama na toj plaži) i tamo se napiješ, nadrogiraš i ostaneš trudan, svejedno ti je hoćeš li ići spavati u šator ili u krevet.
a na motovunu bi gledala filmove. upoznavala ljude. pametne i poznate ljude. koji bi mi imali nešto za reći. ne ljude koji te hoće pojebat, ko na zrću. trebala sam stvarno otići na svoju ruku.
šta mi mogu??
da me istuku odem na pliciju.
da mi zabrane izlaske, zapijem se u svojoj sobi i pozovem si nekog.
jedino opasno je da te daju u dom. a mislim da nisu tolika gamad.
kompjuter?? pa preživjela bi bez toga. i bez plejera i bez inije. možda bi bila malo nervoznija, al jebiga.
i svojim nebježanjem sam dokazala da mogu bit sretni što me imaju. a ponašaju se ko da sam smeće.
stvarno ne znam nikog ko je više zaslužio da ga se pusti. pogotovo ako sam već bila sama na moru. bez uvrede svim s kojima sam dobra, ali ovo me stvarno više veselilo. i od mora i od maturalca. vjerovali ili ne.
trenutno sam u sobi zatvorena i kuham se a oni imaju klimu, ali neću vrata otvarat jer nemogu nikog ni slušat ni gledat. leći ću u krevet i smišljat šta bi mogla napravit.
mislim da ću ić studirat glumu. a pošto neću upast svi će gledat u njih ko da su krivi. stoka. sam nek ih ogovaraju, pa nek vide zašt se ja trudim što manje vremena provodit u ovoj pripizdini.
i da, ne prepričavajte ovo mamicama i taticama koji poznaju moje mamicu i taticu.
Post je objavljen 23.07.2006. u 23:47 sati.