Marketing
Ogledalo Iluzije
Čim smo dojahale u konjušarnicu,svi su pritrčali da nam pomognu...Alexis je sve to promatrala širom otvorenih očiju,a zatim upitala:˝A koji si ti faktor ovdje?˝Patuljak koji je bio u blizini se nasmijao i rekao svojim piskutavim glasićem:˝Neka ti bude na čast što si jedna od rijetkih sa kojima je Ciara,Princeza od Rihanne,boravila˝A potom je nestao.Rumenilo je oblilo moje obraze i nisam znala šta da kažem.Alexis me očarano posmatrala...˝Ti si definitivno moj uzor...!˝rekla je,a ja sam se samo blago nasmiješila,jer mi je doista bilo neugodno.Nisam htjela da imam prijatelje,koji će me voljeti iz nekih glupih razloga,nego one prave,a sa činjenicom da sam princeza,te stvari i ne idu baš kako treba...Rekla sam jednom od vilenjaka da smjeste Alexis u moju blizinu.Nakon nekoliko trenutaka ostala sam sasvim sama.Bilo je oko mene onih koji su radili svoj posao,ali nije bilo nikoga s kim bi razgovarala.Odjednom sam osjetila neodoljivu želju da vidim Reesa.Potrčala sam kao luda do Ogledala Iluzija i stala pred njim.Opet sam vidjela Reesa.Bio je tako neodoljiv sav u crnom.˝Povedi me sa sobom!˝progovorila sam.On mi se samo nasmiješio i kimnuo glavom.Bila sam hipnotizirana.Hodala sam širom otvorenih očiju i pružene ruke prema ogledalu.Mogla sam čuti Reesov glas kako me zove...Još nekoliko koraka i biću sa njim...Odjednom me nešto ošamutilo. Pogledala sam i vidjela Cedrica iznad mene.Pridigla sam se i osvrnula.Ništa mi nije bilo jasno.Bila sam u sobi,a sada sam odjednom bila na litici.˝Š-šta se desilo?˝promucala sam.Cedric mi je pružio ruku da me pridigne.˝Rekao sam ti da ne diraš to Ogledalo Iluzije!˝bio je bijesan kao furija.Duboko je uzdahnuo i nastavio smirenim glasom:˝Samo jedan pogled u to ogledalo i postaješ zavisan o njemu,jer vidiš ono što želiš da vidiš.Čudio sam se kako si se ti uspjela oduprijeti,ali izgleda da se tebi desilo isto što i drugima. Mogla si poginuti!Zaboga!˝govorio je povremeno povisujući ton.Shvatila sam da sam pogriješila.Spustila sam glavu i prošaptala:˝Izvini,nisam htjela!˝Okrenuo se prema meni i rekao:˝Pa,zar je toliko teško da me poslušaš?˝Suze su mi se same kotrljale niz lice...˝Jeste,teško je!Užasno teško,jer me kriviš za smrt tvog brata!˝jecala sam glasno.Nije ništ odgovorio...Idalje je samo zurio u pod...˝Nemaš pojma kako je ustati svakog jutra znajući da su u tebe uperene sve oči koje čekaju tvoju grešku!Nemaš pojma kako je kada te smatraju krivom za nešto što nisi mogao spriječiti!Nemaš pojma ni o čemu!˝slomila sam se.Tijelo mi je bilo teško,a noge su mi klecale.Klonula sam na pod.Cedric me sažalno gledao,a zatim prišao i podigao me na noge.Bila sam totalno sluđena.Sve me zbunjivalo.Obrisala sam suze,jer je moja žuta minuta prošla. Istresla sam sve što me tištilo,te se moj ponos vratio.Gledala sam u Cedrica uzdignute glave,ponosnim pogledom.Okrenula sam se na peti i krenula prema smjeru dvorca.Gledala sam ispred sebe,ne gledajući ni lijevo ni desno,pa čak ni ispred.Pazila sam kud koračam.˝Hej!˝dozivao me neko.Tromo sam podigla glavu i vidjela djevojku obučenu u mediteransku odjeću sa tijarom na glavi.Imala je dugu smeđu kosu i krupne bademaste oči.Prilazila mi je smjelo,ali opet dosta oprezno.˝Ja sam Victoria...Princeza Nebeskog Carstva.Tek sam danas stigla,jer ću boraviti u Rihanni,pa sam odlučila da te pronađem i upoznam!˝rekla je nježnim glasom.Ironično sam uzdahnula:˝Eh,ta titula mi donosi mnogo nevolja...˝Na trenutak sam zastala,a zatim nastavila:˝Ja sam Ciara i dobro nam došla!˝Izrecitirala sam onako kako nas je Miriam učila.Victoria se osmjehnula i zajedno smo krenule prema dvorcu.Pričala mi je o običajima Nebeskog Carstva i Olujnim Otocima,gdje je živjela prije nego što je saznala da je princeza.Također,mi je pričala o tome kako je načula da će krunu Carstva Tame preuzeti Cedric i da fali još jedna princeza da bi se neko od proročanstava obistinilo.Već mi je bilo muka od toga da svi znaju nešto što ja ne znam.Sjela sam na panj da se odmorim.Victoria je primjetila da sam umorna,te je upitala:˝A da letimo?˝Prije nego što je dobila odgovor od mene,pucnula je prstima i istog trena se vinula u nebo.˝Pokušaj...˝rekla mi je.To sam i učinila, ali se ništa nije dešavalo.Ovo je bilo presmiješno...Pucnula sam opet i vinula se u nebo...Bilo je tako zabavno...˝Osjećam se poput Petra Pana!˝rekla sam...˝Zar ga znaš?Niko ga dosad nije upoznao osim Cedrica...Šta znaš možda je Petar princ neke druge zemlje?˝rekla je ozbiljno...˝Zar Petar Pan postoji?˝ upitala sam kroz smijeh.Očito joj je moje pitanje bilo smiješno,te se neprekidno smijala...Letjeli smo iznad glava začuđenih radnika.Bila sam sigurna da sam vidjela Drewa i Irisa kako mi se smiješe,a potom su se poljubili...Ovo je predivno...Ovo je život...Ovo je sloboda...
Kao što možete pretpostaviti,ovo je Ogledalo Iluzije.U njemu vidiš ono što ti želiš da vidiš (baš kao ova žena na slici koja je bila prijašnja vlasnica ogledala dok je nije dokrajčilo).Opasna je to stvar iako dok gledaš u nju,imaš osjećaj da je sve moguće.Vjerujte,ja znam...Ipak,ono što vidimo ne mora značiti da je to istina.Ni sva ogledala ovog svijeta ne bi mogla vratiti nešto što je zauvijek izgubljeno u nepovrat...
Ovo su Olujni Otoci,mjesto gdje je živjela Victoria (njenu sliku ćete kasnije vidjeti).Iako djeluje prelijepo ipak vrijeme je nestabilno i svašta se može očekivati,od suše do tornada...
Ovo je Nebesko Kraljevstvo.Tim će Kraljevstvom jednoga dana vladati mlada čarobnica,Victoria,Princeza od Nebeskog Kraljevstva.Vjerujem da će ga dobro voditi,jer joj se dobrota vidi na licu.Vi ćete to sami zaključiti kada je vidite.
Post je objavljen 23.07.2006. u 22:36 sati.