Marketing
Nitko ne voli kukuruz kao ja.
Dva zrna kao 15 zubi. Godine i godine, samo rođendani. Sve kao da mora biti neki niz.
Može li se neniz pojmiti? I ovdje treba mjesta da otvori riječ za neniz. Kakav bass, i on ima svoj niz.
Kada se postave određena pitanja neke stvari ostanu bez smisla. Žive apstrakcije. Bez smisla, kako besciljno tumaraju kao sredina konca kroz mjesto gdje ja crkavam od smijeha.
Iza šake kola krv i kemijske reakcije sužavaju oči i onda.. čovjek skoči. Udari. virtualno. virtuozno. Meštar svojih misli.
***
Gdje da odem (iza crvenih vrata)
Ovih dana samo kao da je potrebna neka kiša.. Prljav je grad.
Ruše se razine.
Tolerancija za lake ljude opet pada.
Staneš pa jasno vidiš da iracionalizam bezgranično vlada.
Ne udaraju kapi, više nema ni ljudi ni vremena,
Kao vodeni pištolj adrenalin puca ravno na mozak,
Neke pijane noći ipak su ostavile miris ramena..
Već se vidi svijet opustošen od površnosti,
Samo frižideri među prašinom od slučajnog vjetra.
Soba, krevet pogled na prozor,
prozor,
prozor, misli spremaju kufere, i kao da već odlazim
još uvijek u krevetu stojim,
mrzim još jedan dan,
biti prislino pasivan.
Gdje da odem,
jer u ovoj buci zadnji pogled isparava..
Gdje da odem kad je svugdje isto,
Samo dok se ne sjetim razderanih priča
vidim kako kupuje se pivo,
i tražim krov pod kojim ipak netko razuman spava..
iza crvenih vrata.
Post je objavljen 23.07.2006. u 22:16 sati.