Dok vi čitate ove moje retke ja sam već vjerojatno negdje na visini od 2000 m (ako ne i više) i putujem za San Francisco. Zapravo, vjerojatno sam sad u Parizu i čak ono glupo presjedanje sat vremena.
Imam čudan osjećaj u trbuhu. Neku nervozu, strah… ne znam ni sama. Ne želim ići a želim. Toliko mi je dobro doma da se ne želim maknuti. A opet mi treba mali odmor od svega. Treba mi da se udaljim od ove okoline u kojoj se nalazim. I dobro će mi doć. Ali već mi fale svi moji… Vrijeme s njima je predobro… J., ljube moja, s tobom je sve nekako veselije…
Ovaj vikend je bio… Neopisiv. Ali baš neopisiv. Neprospavana noć, lutanje po gradu, burek u 8 ujutro, litra vode na stolu i dvije bijele kave. Oh da, i poderana košulja. I Argentinac. I vožnja na motoru. Ah, hoću to opet. Tu vožnju na motoru. Predobro… Onaj vjetar i drhtanje prstiju… od straha? Ne, od hladnoće. Hvala K.-u na vožnji… znam da ovo ne čitaš, ali i tu ću reć – ti i ja se idemo prežderavat s burekom i ostalim delicijama koje nam dođu u ruke.
Mokra koža i kapljice znoja koje se cijede po njoj. Muzika koja prolazi kroz moje tijelo kao krv. S-A-V-R-Š-E-N-O.
Ne želim više trošiti riječi… Ako budem uspjela ulovit kompjuter, javim se iz San Francisca. Sad zaboravljam na ovaj blog, ovaj grad, ove ljude… Pakiram stvari, otvaram krila (well, avion će…) i odlazim…
… If you're going to San Francisco… be sure to wear some flowers in your hair…
p.s. Pray for me, please… da mi ne padne avion… ili da ne bude kakav potres… ili da me ne ulovi kakva muškobanjasta lezbijka… (((((((:
Post je objavljen 24.07.2006. u 10:00 sati.