Sjedim u zagušljivoj sobi, vani hladnije nego unutra. Znoj mi se sakuplja na obrvama i čak je dobar osjećaj prstom skinuti mokro sa njih. Vani je sunce. Tu i tamo neki povjetarac ppuhne i onda ode, ili bolje, nestane. Kamo, pobogu? Moja je soba širom zatvorena, gdje odlazi taj sveti vihor? Kroz ključanice? Kroz prozor natrag vani? Razmišljam o tome da skinem majicu – bijelu majicu koja je bijela jer je po suncu dobro nosit bijelo (što nema smisla budući da sam unutra) – ali po ovakvim vrućim danima čovjek može samo ljenčarit ispod krova, a škemba još od zime raste i ne volim je gledati. Radje ću se znojit, možda se sama iznoji, ispari, nestane. Moja škemba nije, nažalost, kao vjetar. Hladni vjetar, kao onaj kojeg mrzimo kada je zima i kada nosim sto i jedan sloj da se ne prehladimo. Hladno. Uf. Muzika svira na ušima i diže raspoloženje, spora blues tematika sporih ljubavnih riječi o... ljubavi. Ljubav. Jedino što bi ja volio sada je hlad, tekući hlad, vjetroviti hlad, bilokakav hlad. Radim si frape sa 70% leda, onakve frapeje kakve mi daju u lošim šminkerskim kafićima gdje led u koktelima ne smrskaju da bi se izvukli sa što manje potrošenog likera. Noge su mi u lavoru sadatople vode koja više služi da bakterije imaju party nego da se ja osvježim. Četvrti put se tuširam i sada izgleda da ću morati u kadu. Ljudi negdje nešto ližu i kupaju se u slanoj hladnoj vodi kup sa njemcima koji snimaju polugole tinejđerke i upadaju im sa raznoraznim spikama da su oni, naime, Hrvati. Negdje se neki kupaju u jezeru i tvrde da je to, zapravo, more. Neki se međusobno diraju i sada imaju divan izgovor da zašto smrde i zašto se ne moraju otuširati do sad. Hladna piva. Hladan piva je u supermarketu. Supermarket je predaleko. Razmišljam o tome da si obrijem noge, pazduh, međunožje i pod nosom. Ne zato jer će mi onda biti hladnije nego zato što mi je dozlaboga dosadno. Svaki dio mog telesa je ljepljiv. Na mene možete zaljepiti male postit papiriće bez da su postit papirići i da imaju ljepljiv dio. Na njima bi pisalo «kupi klimu», «kupi fen», «odi na more», «kupi lepezu» ili «kupi klimu». Ruke su mi znojne, kao na prvom spoju, i brišem se o oznojavu majicu. Fuj. Ja sam jebena ameba. Ja sam bakterija iz reklame za domestos. Da se sada ljubim, stavio bi led u usta. Hladni jezici. Ahhhhh....

Post je objavljen 23.07.2006. u 15:27 sati.