Sada shvatih...
napokon.
dugo očekivan odgovor.
ljubav ne postoji.
ne za mene.
Sve je to nešto drugo.
jak osjećaj.
ali ne ljubav.
i da, zašto se ljubav uvijek povezuje s muško ženskim odnosima...
hm...
ne znam.
samo znam da sam potpuno razočarana.
sa svime.
"ponekad želim da sam samo lutka, koju si volio dok nije
pukla i sada na kraju,znaj da te volim unatoč svemu..."
previše razočaranja.
sad mi preostaje samo da se zajebem do kraja.
da nastavim radit sranja.
da se nastavim ubijat i izmišljat.
jedino tako mogu potpuno živjeti.
u izmišljotinama.
bez sarkazma.
bez ironije.
ovo su riječi trenutnih misli koje ću do sutra već zaboraviti da su postojale.
toliko divnih stvari.
a ja toliko zaokupljena njime.
kak sam jadna.
pitam se...da li me je ikad volio?
da li su one izjave ljubavi bile točne ili samo izljev trenutnih emocija?
sjebala sam sve prilike.
kišobrani su odletjeli.
oni koji su se uspjeli dokopati kišobrana, spasili su se.
ne i ja.
želim da budemo prijatelji.
ne želim više patiti.
želim da održiš ono davno dano obećanje.
hajde, voli me,pazi me i mazi kao prijatelj.
nakon svega,nemoj zaboraviti.
kako god ispalo.
nemoj zaboraviti da te volim i da možeš uvijek računati na mene.
jer to rade prijatelji.
tu su jedni za druge.
zato sam ja tu...
za tebe...
Post je objavljen 23.07.2006. u 10:57 sati.