Podsjećaš me na ulice grada u kojem želim živjeti,
a kojeg sam izmislila kad mi je bilo 7.
U nedostajanju omekšavam rubove pločnika
i crtam akvarele tvojih dodira
jer nedostaješ mi
u pokretu kojim ovlaš dodirujem druga tijela koja
znojna podsjećaju na tebe kad me obaviješ
i spoje nam se ruke.
Istok je prejebeno daleko, a u njemu sam samo
misao, slika, opipljiva kao magla.
ALI...